Pojeo sam ja i veća govna..

Tko mi je kriv što sam uzeo stambeni kredit u “švicarcima” po povoljnijim uvjetima u odnosu na kredite u eurima, te tako preuzeo ogroman rizik koji će se nepunu godinu dana nakon “dizanja” kredita pretvoriti u noćnu moru i uteg oko vrata?

Niko bato” rekao bi Balašević, osim mene samoga, čak ne mogu teret “krivnje” usmjeriti ka’ ocu kojeg sam nezainteresirano klimajući pratio od banke do javnog bilježnika, prepustivši mu kao ekonomisti sve konce odluka u ruke. Ta bio sam punoljetan i potpisao sam i dobro se sjećam riječi javnog bilježnika koji me vjerojatno po pravilu i obvezi, ali opet nekako ljudski, toplo, susretljivo priupitao:

Jeste li svjesni svih obveza koje ćete morati ispunjavati tokom svih 15 godina od trenutka kada potpišete ugovor?

Nesvjesno sam rekao: “Jesam“.

Mislim, bio sam svjestan i spreman u tom trenutku prihvatiti mjesečnu obvezu od 1450 kuna na 15 godina u svrhu riješavanja stambenog pitanja. Ono čega nisam bio svjestan jest to, da će samo godinu dana nakon potpisa ista ta mjesečna obveza iznositi 2300 kuna, te da će po staroj navadi jedna loša stvar povući drugu, pa će mi nekako istovremeno redovni mjesečni prihodi biti smanjeni za 40%, jednostrano, dekretom od strane poslodavca.

I dobro. Reče Aleksandar Stojković “pojeo sam ja i veća govna, poješću i ova tvoja, ljubavi moja, ljubavi moja..“, to mi je nekako moto u posljednjih 2-3 godine, spiritus movens. Nego eto, pojavila se i ta Udruga Franak, neki pametniji, agilniji, razboritiji ljudi od ovakvih lignjuna i mudrosera poput mene. Pokrenili su stvari, digli glas, ovih dana izvojevali nepravomoćnu presudu u ime svih nas, dužnika. Premda, neću se sada baviti samim slučajem, suđenjem, prognozama. Ono što me svaki put iznova gurne u zagrljaj defetizmu, nije novac, odnosno nedostatak istog, iskreno jebe mi se za njega. Imam bicikl, kompjuter, Marantz komponente a i gramofon će biti kada za njega dođe vrijeme. U tom smislu, nemam nedosanjanih želja i predmeta žudnje, čežnje, barem kada o materijalnom zborim. Ono što me razočara, rastuži, naljuti jest taj izostanak solidarnosti i višak zluradosti u ljudima oko mene.

Komentari u stilu “ko’ vas jebe, što ste bili pohlepni, što niste čitali ugovor, sami ste si krivi, poslije jebanja nema kajanja..” i slično, su odraz jednog gnjilog i trulog društva kojem pripadam. Koliko naime košta načelna podrška? Koliko košta biti na strani naivčine koju je pohlepna, gramziva, lukava profiterska organizacija navukla i oderala? Pa i ako je po zakonu, sigurno nije po moralu. Koliko košta ne naslađivati se tuđim problemima? Dokle će nas to dovesti i kuda nas vodi?

Kada mi je baka nedavno bila u bolnici zbog problema sa srcem, nailazio sam tokom posjeta na razne bolesnike sa kojima je dijelila sobu. Na pretile, kojima rodbina unatoč svemu šverca masnu hranu, na pušače koji unatoč zabrani puše. Jesam li trebao reći:

Kurvo debela, ležiš tu na moj trošak jer se između ostalog nisi u stanju suzdržati od žderanja!”, pa je malo šutnuti nogom uz “mrš, da si malo više vozila bicikl a manje u to ždrijelo bacala čips uz TV serije, ne bi sada tu se telila.

Zvuči vam strašno?

No koliko je to zapravo strašno? Iako bolest ne bira, koliko je ona često produkt ili potpomognuta našim lošim navikama, koliko smo u tom pogledu nesvjesni, neodgovorni, naivni? Koliko našeg zajedničkog novca odlazi na tretiranje nečega što bi se prevencijom eventualno moglo izbjeći ili ublažiti, a novac preusmjeriti tamo gdje prevencija nije opcija?

U trenucima teškog razočaranja izostankom solidarnosti, uvijek me progoni misao o načelu “ko’ jači taj tlači“, i to u onom animalnom “survival” smislu. Gdje bi ja bio u toj konstelaciji stvari?

Visok sam 1.85, preko 90 kg, prosječno inteligentan, umjereno sportske građe – što bi značilo da donekle radim na sebi, petnaestak godina radim sklekove, u početku zbog jedne cure, kasnije zbog navike. Trčim tu i tamo, igram nogomet, vozim bicikl, žderem ali i pazim da ne pretjeram, zbog sebe, ne drugih, naravno. Ne, ne dajem oglas na Iskrici nego hoću reći, da u tom lancu opstanka sigurno ne bi bio na začelju, daleko od predatora ali ni blizu lovine. Recimo da bi imao nešto manje prirodnih neprijatelja od onih kojima bi ja bio prijetnja. U nekakvoj nacističkoj percepciji i podjeli, zadovoljio bi osnovne genetske uvjete da budem dio dominirajuće rase. Što me onda nagoni da odbacujem takav način razmišljanja i da svjesno dijelim višak sa slabijima umjesto da ga koristim za vlastiti komfor? Ili barem da se borim i zagovaram takav sistem? Zašto mi je komunizam u načelu bliži od kapitalizma?

Ne znam, nisam ja dobrica dobrić iz roda filantropa filantropovića, ali se osjećam dobro kada vidim da postoji obazrivost, solidarnost, ako ništa razumijevanje za one sa manje sreće, ili snage, ili znanja. U konačnici, danas jesi, sutra nisi, ko’ što rekoše obespravljene radnice Kamenskog “danas mi, sutra vi” dok gomila skreće pogled i izbjegava suočiti se sa odrazom sebe u zrcalu lutrije koju životom zove.

Puno sam nadrobio, a zapravo jedno sam htio reći. Ne tražim utjehu, rame za plakanje, a bogami ni novac Vaš. Pojeo sam ja i veća govna, poješću i ova svoja, i opet na kraju parade neću biti đubre koje će sutra likovati tuđoj nesreći. Ako sam već licemjer pa ne pomažem koliko bi stvarno mogao, najmanje što mogu učiniti jest izostaviti zluradost. U svakom slučaju – odjebite. Prvo pucketanje Hendrixove ploče sa mog budućeg gramofona, biti će oda radosti i simfonija spokoja. Malo mi treba. I to je sreća. Barem ona materijalna, bjesomučna životna vedrina kojoj ne znam uzrok, je priča neka druga. Na trenutak je prekine kakav malodušni ološ, no ipak svakoga jutra ona se iznova rađa.


3 misli o “Pojeo sam ja i veća govna..

  1. 98 kg je “preko 90” kako i napisah, zar ne? 😀

    a 175 cm? a jebiga sad, još uvijek sam višlji od žene svoje koja ima 178/9 cm, tako da..ne dezinformiraj javnost mučko đubre!

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s