Bad Mushrooms – "Put do vrha"


Kada po prvi puta čuješ za neki bend, kao što sam ja nedavno čuo za Bad Mushrooms, po prirodi stvari posjetiš strica „googlea“ kako bi čisto informativno saznao barem osnovne podatke o članovima benda i onome što trenutno rade u matičnom bendu ali i o tome što su radili prije. I tako dok sam se upoznavao sa članovima benda, naišao sam na zanimljivu informaciju (samo meni zanimljiva) kako je bubnjar (inače i glavni tekstopisac)  Goran Odžaklieski nekada davno nastupio sa svojim bivšim bendom Godot kao predgrupa bendu Kojoti u klubu MB iznad Dugog Sela. Pišući jedan tekst nedavno o tom koncertu Kojota kojem sam prisustvovao, upao sam u nedoumicu o nastupu predgrupe i imenu tog benda, i evo sada je ona na moju radost riješena. Na žalost Bad Mushroomsa, to je jedini ushit i radost koji me vežu uz njihov EP „Put do vrha“.
O čemu se radi. Bad Mushrooms su u domeni domaćeg rokenrola poprilično ambiciozan bend, barem takav dojam ostavlja njihovo EP izdanje i internet promocija, sve je to vizualno lijepo i domišljato upakirano. Uzevši CD u ruke, prvo mi je na pamet pao Blue Cheer, očekivao sam neki domaći psychedelic/hard rock.  No u suštini, riječ je o još jednom sterilnom klonu hard rock škole, koji zaziva Atomsko Sklonište a zapravo zvuči kao hibrid opće Opasnosti/Hard Timea sa glavom Seada Zeleta Lipovače. Tekstovi su u najmanju ruku infantilni, klišejizirani, već milion puta ponovljene ljubavne boli, mantre i floskule o putovanju prema Suncu, i onda pročitam jedan prijedlog gdje im neka cura sugerira da bi bilo dobro prevesti tekstove na engleski (!!?), ma svakako, svijet vapi za još jednim „wannabe“ Whitesnakeom iz Sesveta.
Nego, znam da će ovaj moj krajnje otvoren i iskren nastup izazvati salvu denunciranja i dovođenja u pitanje moje „stručnosti“ i nadri novinarstva/kritike. Pa da i tu skratim priču. Ne, nisam novinar a bogami ni kritičar, ali nisam ni gluh, isto kao što ni Bad Mushrooms nisu ništa više od benda koji krajnji domet ima u sviranju covera Deep Purplea i Uriah Heepa na skupovima „bajkera“, jer ovaj autorski materijal je za zaborav. Vokalne sposobnosti Hrvoja Bačaneka nisu upitne, svirka benda je na solidnoj razini ali u maniri tekstova također predstavlja sasvim nezanimljivu, predvidljivu formu bez trunke pokušaja da se odmakne od zadanih kalupa žanra, ali ono ni jebeni milimetar. Orgulje i klavijature pridonose punoći zvuka ali su daleko od uloge presudnog faktora kada je u pitanju atmosfera, blasfemično je spomenuti Jona Lorda, ali kod Bad Mushroomsa njihova uloga je čisto estetska.
Ljubitelji žanra, poput mog sugrađanina koji na svom Renault Cliu ima veliki natpis Opća Opasnost, vjerojatno će naći ponešto zanimljivo u ovom izdanju. Ja iskreno ne vidim na koji način i kako bi me nešto u ovoj mjeri stereotipno moglo nagnati da nakon ovog teksta ikada više taj CD ubacim u player. Da ne bi bilo kako pljujem po žanru, volio bi da momci iz Bad Mushroomsa poslušaju hard rock bend Baltazar i njihov album prvijenac „Nemirno dijete“, tek toliko da vide kako ima života izvan skuta Pere Galića i ekipe a isto se hard rock zove. Jer ovo što oni rade, je ono što svira kada na Casio sintisajzeru stisneš gumb „hard rock“.
Ocjena: 3/10 akorda.

2 misli o “Bad Mushrooms – "Put do vrha"

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s