M.O.R.T – "Vrhunsko dno"


M.O.R.T je četveročlani rock bend iz Sinja, za sebe kažu da su “beskompromisni autorski psihodelični punk-blues” koji nastaje zajedničkim naporima Johna, Zvrka, Kikosa i Mileta. Jezgra benda stvorena je još krajem 2003 godine i evo nakon deset godina pred nama je njihovo DIY izdanje. U periodu između mog preuzimanja digitalnog oblika ovog albuma i pisanja teksta, bend je pobjedio na (nimalo bezazlenom) banjalučkom Jelen Demofestu (bravo momci!), kako čitam nagrada za pobjednika je snimanje albuma i jednog spota što će se u narednom periodu i realizirati. Do tada, prozboriti ću koju riječ o ovom izdanju koje možete naručiti preko Zdenka Franjića putem maila franticz@hi.htnet.hr ili kupiti direktno na Zdeninom štandu kada ga vidite u nekom od koncertnih klubova gdje je česti izlagač.
Dakle, riječ je o 11 autorskih pjesama koje odlikuje žestina i ludost Satana Panonskog, energičnost Kojota i Majki, melodičnost Pipsa i Laufera, uza sve boljke DIY izdanja, izostanak koncepta, te povremene banalnosti, u suštini je ovo jedno jako jako interesantno izdanje koje podsjeća na najbolje trenutke ranih Majki koje izviru kroz numeru “Lucifer“, fantastičnu, energičnu rokenrol eksploziju koju presjecaju psihodelične gitarske dionice u stilu Radio Moscowa. Uz “Lucifer” u krug iznimnih ostvarenja svakako spada i “Mali Isus” čiji se lagano kotrljajući ska uvod postupno razvija u punokrvni Black Keys blues-rock vrhunac. I lirika, da ne zaboravim, iako ne posebno autentična i imuna na klišeje ipak predstavlja jak adut ovog izdanja, socijalno-društvena nota upakirana u punk manirizme zvuči odlično.
Kada spuste nogu s gasa i ulete u “melankonik” fazu, opasno “bacaju” na Pipse iz prve polovice devedesetih, “Samo se ti smij” na trenutke je teško ne pripisati Ripperu, isto kao i numera “Austrija” koja bi se vrlo lako mogla uvrstiti u pjesmaricu Leta 3. Da se razumijemo, ove očite podudarnosti nisu odraz nemaštovitosti i čistog recikliranja, naprotiv, kameleonske manire ovog benda kojima šaraju kroz rokenrol devedesetih su upravo nevjerojatne, kao da je netko odlučio napraviti “super grupu” i predstaviti najbolje od onoga što se sviralo u zagušljivim podrumima tih ratnih i poratnih godina.
Reći kako “očekujem nešto” od ovih momaka i njihove “karijere“, naravno zvuči redikulozno u okruženju kao što je naše, jedino se nadam da će snimiti barem jedan ili dva albuma pod palicom nekog solidnog producenta koji će znati izvući najbolje iz ovih nesumnjivo talentiranih ljudi, te da će odsvirati što više koncerata prije konačnog razočaranja koje nesumnjivo nosi staž rokenrol benda u Hrvata. U nekoj poticajnijoj okolini sa osvještenijim masama, M.O.R.T bi bio izuzetno cijenjen bend, rokenrol bi upravo ovako trebao zvučati – iskreno, žestoko, masno. Kako ovi dečki upravo i rade. Toliko za sada, u iščekivanju debitantskog albuma nestrpljivo lomim prste i skupljam tabane.

Ocjena: 8/10 akorda.


Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s