Damir Avdić – "Human Reich"


Živimo u regiji čije naslovnice regionalnih portala vrište “Pijani sin silovao majku, puna DVA sata!” ili “Otac podvodio kćerku susjedu, za pivo i cigarete!“. Unatoč tome, ja i dan danas srećem ljude koji na Damira Avdića reagiraju kao kada dlaku crnu masnu u bureku nađu. Jer eto kao – sirov je, grub, brutalan (!?), samo, nije mi jasno u odnosu na što to točno? Čemu se to imaju čuditi stanovnici human reicha ? Kako nas zapravo više išta može iznenaditi i šokirati? Jesmo li uistinu toliko oguglali u ulozi malenih kotačića fašističkog stroja, da ne vidimo enklave, konc-logore, masovne ubojice? A čudili smo se Švabama…
Uglavnom, nakon prošlog Mein Kapital, Damir je recentni peti album naslovio sa Human Reich, još jednom vještom igrom riječima usmjerava svoj bijes na apsurd novog svjetskog poretka, demokracije, ljudskih prava proizlašlih iz sraza dvije velike ideologije dvadesetog stoljeća. Da je Human Reich prirodni sljednik Mein Kapitala, očito je i u samoj konstelaciji stvari na albumu, jer naslovna i otvarajuća pjesma „Human Reich“ nastavlja tamo gdje je prošli album stao, suhi rif praćen recitalom čiju suštinu možda najbolje oslikava sljedeći stih:
Živim u svijetu u kojem je novac oltar, MMF bogomolja, kamatar svetac, valuta ikona. Živim human reich!
Kada sam spominjao konstelaciju stvari na albumu, mislio sam na činjenicu da je album (slučajno ili namjerno), u grubo podjeljen na prvi dio koji se naslanja na Mein Kapital, pa će tako nakon naslovne otvarajuće numere, naredna „Human rights“ u nešto žešćem tonu nastaviti vrlo suptilno, cinično, na trenutke manijakalno o ljudskim pravima kao prethodnici aviona i bombi, odnosno svemu onome o čemu svjedočimo u Libiji, Iraku, Siriji, ali i o imigrantskim sudbinama sa odličnim refrenom:
Imam human imam rights, i komšiluk – krv i čast“ (Blood&Honur neo-nazi pokret)
Duh Mein Kapitala pratiti će vas i kroz „Matičnjak“, „Babilon vs. Nova djeca“, „Kaos“i odličnu „Rođen kad je bilo bolje“, ipak ono zašto je ovaj album bolje ostvarenje od svog prethodnika počinje sa pjesmom „Izeta“, koja je sedma po redu od ukupno četrnaest na albumu. Tu je Damir najjači, daleko od toga da ne poštujem njegove filozofske i ideološke oglede, ali ovo, zbog ovoga je Damir Avdić – ikona. Ako ste čitali Enter džehenem i Na krvi ćuprija, onda ste upoznati sa nevjerojatno ogoljenim i sirovim literarnim stilom, da gotovo možete osjetiti i znoj i krv i vonj. A to je upravo spomenuta „Izeta“, i „Muharem“ i „Fadil“ i „Slika“, praktički story telling, koji morate čuti, i to ne jednom, da upijete, osjetite, srastete.
A kad su pitali „ko je ukro’? ko je ukro’? – „Muharem ukro’, Muharem ukro’, naguzi Muharema, naguzi Muharema, ngzmghngzmgh..
I kada Damir kaže „Ja sam đavo i srest ću te u paklu“, niti malo ne zvuči bezazleno.
I to su sudbine malih ljudi, to je žila kucavica ovog tamnog vilajeta, i to treba da se priča, o tome treba da se priča, sve drugo je nebitno ili barem manje bitno. Na Balkanu – “istorija se ovdje ne ponavlja, istorija ovdje traje” – reći će u pjesmi “Repetitio“, uz sablasno bolan urlik “za bilo koga, protiv bližnjeg svoga!“. Oh, kako to boli, i boljet će i goriti će, jer “…od dobrog smo ćumura“. I to je istina, zato boli i boljeti će.
Na kraju balade :
Srest ćeš ljudi, srest ćeš i kretena, ti samo pruži ruku, ako uzvrati primi, ako ne i ne treba ti – to je ruka od govana!
Sine.
Besplatno skidanje, premda vam ruka neće otpasti uplatite li koji euro : OVDJE!

Jedna misao o “Damir Avdić – "Human Reich"

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s