Pinter Garros

Andrija ima sada već dvije godine i četiri mjeseca, nekako se ježim onih javnih provala ljubavi, suza, osjećajnosti čiju nam porciju svako malo kao šaku zobi ispopruži kakav portal, pa mi onda to čitamo sa knedlom u grlu i suzom u oku, hranimo se, napajamo na tuđem izvoru kao da svoj nemamo ili ga se sramimo ili ga ljubomorno čuvamo. Stoga valjda i ne pišem, a možda bi trebao, čisto da ne zaboravim, da ne dođem u situaciju kao otac moj koji po 257 put priča anegdotu za obiteljskim stolom u kojoj je glavnu ulogu dodijelio mom bratu iako sam zapravo ja akter tih događaja.
I onda krene Pinter Garros na drvenoj podlozi:
Zlatko, o Miši je riječ, ne Filipu!” – napomene stara sasvim preciznim servisom, oštro na crtu.
Ti ćeš meni pričati, pa valjda ja znam da je Filip bio samnom!” – beckhandom vraća stari, i to vrhom reketa klizavši se par metara po terenu.
Kako može biti Filip, to je bilo 87′-e, a Filip godište 88′ ?!” – stara je na mreži i zakucava.
Dobro, eto ti onda bolje znaš nego ja koji sam bio tamo!” – stari ne stiže lopticu, pomalo rezignirano odlazi na klupu, guli bananu i baca ručnik preko znojne glave, mijenjaju se strane.
Buraz i ja, u maniri ljubitelja bijelog sporta sve to promatramo u ritmu “lijevo – desno” dok žvačemo nedjeljnji ručak, a baba kao sudac tek napomene:
Zora je u pravu” – i pokaže rukom prema staroj, game – set.
Ima i u tim nedjeljnjim prepucavanjima neke romantike, nije da nema. Ipak, ja bi se rađe držao fakta. A fakti kažu da Andrija od svoje druge godine, pa i nešto prije, razgovara sa svojim roditeljima bez pretjeranog napora i pantomime kao pojačivača dojma. Svaki roditelj, ili barem većina, postavljaju svoje dijete na panteon mudrosti, stoga ne znam koliko sam ja subjektivan ili nisam, ali da je mali pametan – jest. Na ćaću naravno, kad mu mama napiše tekst neka apostrofira sebe.
Ono što ne činim, jest za mene besmisleno napumpavanje klinca još besmislenijim informacijama za taj uzrast, tako da Andrija ne broji do 100 kad nam netko dođe u goste, ne zna do 10 na njemačkom, engleskom i talijanskom i ne zna sve boje i ne zna da tata vozi Volkswagena kao i ostatak “little Bosne“. Naime, on baštini još besmislenije podatke.
Zna tražiti: “Tata pusti Zaka jako!
Što ne podmnijeva iz Lampaša onog skakavca a bogami niti onoga što je progutao Ivanku Boljkovac, nego Zacha de la Rochu i Bulls on parade ili Kiling in the name uz koji već pjeva aj vndo tolđa, u suštini nešto promrlja sa naglaskom na “tolđa” a “jako” predstavlja “glasno“. Roker, na ćaću. Gitara mu je neizistavni rekvizit, a i bubnjeve sve češće spominje. Kad wi-fi odbije poslušnost i Zack se zamrzne na ekranu ide “jebe mater, neće” – to je od mene čuo, premda puštam da obiteljskim krugovima kruži misterija o porijeklu psovke “sigurno je u vrtiću od nekoga pokupio“. Ne branim mu da opsuje, ako je psovka na mjestu, a mali ima osjećaj, ne psuje tek onako bezveze. Na ćaću, opet.
Kada mu kažemo da ide u vrtić, viče da neće, kada kažemo da ne ide, viče da hoće. Uvijek kontra. Buntovnik – na ćaću. Crtiće gleda uz anarho-sindikalne smjernice, gazda Carburati vlasnik autodroma iz trkaćeg auta Roryja je odvratno kapitalističko izrabljivačko smeće, prema kojem se glavni junaci odnose snishodljivošću i poniznošću uz neizostavni strah kao osnovni elemen odnosa gazda – roblje. Ne želim da to upija sa majčinim mljekom. U crtiću Nodi ili ti nekada Zvonko, gospodin Gegavi predstavlja zakon, autoritet, kandžiju kojoj se sve ostale igračke bez pogovora potčinjuju. Ni to ne želim da upije sa majčinim mljekom. Možda ja sve to preozbiljno shvaćam, ali toliko perfidnosti i pripremanja za ulogu malih poslušnih kotačića u fašističkom stroju, nema nigdje, kao u crtićima za najmlađe.
I neće ta spoznaja promijeniti svijet a ni život Andrijin, ipak se nadam da će manje vjere, porijekla, autoriteta, tradicije biti u njegovom životu nego što je to bio slučaj kod mene, svaka čast i Kristu i pradidi i Domovini i naciji i policiji, sve je to ona stvar na kojoj krvi piju govnari, lupeži i bitange, ne mora biti anarhista ko što ni ćaća nije jer muda nema, dovoljno je da ne stoji i gleda dok mu ološ kazan sprema.

And now you do what they told ya ” = aj vndo tolđa


Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s