Rokolomotiva – "Rudijev blef"


Sačuvaj me bože mlake pive, lošeg centaršuta i …alterantivnog popa. Pa zar je toliko strašno!? Nije, ali na trenutke preslušavajući album Rudijev blef, zaista mi glavom prolaze slike centaršuteva Kristijana Polovaneca a to nije nešto čega se želim prisjećati. I ne samo ja.
Nego, Rokolomotiva je bend čiji prapočeci sežu do samog početka devedesetih godina prošloga stoljeća, no eto spletom okolnosti što životnih što kozmičkih njihov debitantski album izašao je u ljeto ove godine za etiketu Dallas Music. Bend čine Stipe Vidićvokal/gitara, Ivan Perić gitara, Rudolf Vučemilović bas te Ivan Fistanićbubanj. Tri ekonomista i knjižničar, s tim da je ovaj potonji bubnjar, koliko dobro to može biti? Ok, šalim se, ali kada sam tekst započeo sa :”Sačuvaj me bože...”, prvenstveno sam mislio na tanku granicu između pukovnika i pokojnika kada je o alt popu ili indie popu riječ. A Rokolomotiva opasno pleše kao artista na žici po toj tankoj liniji. Na trenutke su sasvim stabilni i vješto balansiraju kroz numere “Marginalac” i “Omara beach” na tragu Milana Glavaškog i Rebel Stara koji predstavljaju vrhunac žanra na ovim prostorima. U kategoriju dobroga svakako spada i pjesma Rokolomotiva, svojevrsni manifest benda čija orkestracija i epski prizvuk zvuče kao da je nastala sedamdesetih godina prošloga stoljeća, sa posebnim naglaskom na klavijature koje bitno utječu na posebnost ove numere u odnosu na ostatak albuma.
E, i onda kada prođu “ti” trenuci, dolaze problemi i naš artista opasno visi pa čak i putuje prema dole. Jer ostatak albuma varira između osrednjosti kao što je to hommage novom valu “Zagreb” ili wannabe rebelstarovskaTama“, pa do zaista razočaravajućih komada kao što je “Ne diraj u moj svijet” koja sa svojim funkoidnim uvodom kao da je ispala sa onog nedjela od albuma zvanog Taktika noja u režiji Pađena i Aerodroma. Jednostavno, završni dojam nakon preslušavanja albuma je ne zadovoljavajući a najbolje ga može dočarati balada “Duša ponoći” koju kao da je Neno Belan napisao nekom mladom bendu koji se priprema za Splitski festival.
U konačnici, ovo je album koji se sluša sa prstom na gumbu “skip“, pošto je debitantski i ima par bljeskova može se ostaviti prostor da ovi momci snime nešto smislenije u budućnosti jer nije da su apsolutno bez “šlifa” za melodiju i stih, ali ako je ovo sva municija koju su imali, ne piše im se dobro.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s