Earthless – "From The Ages"

Instrumental psychedelic  jam rock, power trio, audio bukake, eternal guitar cumshot, rhythm gloryhole, amplifier ganbang – sve to i više od toga donosi novi, treći album benda Earthless koji dolazi iz San Diega a čine ga : Isaiah Mitchell gitara, Mike Eginton bas gitara te bubnjar Mario Rubalcaba. Earthless je osnovan 2001 godine, a debitantski album Sonic prayer izlazi 2005 godine i odmah pokazuje u kojem smjeru ova priča ide, naime na albumu se nalaze dvije pjesme od po dvadeset minuta trajanja, dakle ukupno četrdeset minuta kažu ameri mindblowing jam sessiona, ako volite Jimi Hendrixa, Allman Brothers, Rory Gallaghera – ovo je bend za vas.

Drugi album nazvan Rhythms from a Cosmic Sky izlazi 2007 godine, sličan, odnosno gotovo identičan koncept kao i na prethodnom albumu, dva instrumentala  od po dvadeset minuta sa jednim malim dodatkom koji je dolazio samo sa CD izdanjem (Vinyl ne) u obliku pjesme Cherry red u trajanju od 4:36 i vokalom. Ova pjesma je obrada britanskog blues rock sastava iz šesdesetih The Groundhogs.

Dakle, punih šest godina je trajala stanka  i priprema novog, trećeg albuma. U međuvremenu, Earthless je stekao zaista veliku bazu poklonika za jedan takav bend koji nema konvencionalan pristup snimanju i izdavaštvu glazbe, nastupi uživo su rock eksplozije u pravom smislu te riječi i može se reći i neće se pretjerati da je sa velikim nestrpljenjem dočekana još jedna porcija prljavog, masnog, znojnog psychedeloc blues rocka u izvedbi power trio kombinacije koja nastavlja tradiciju identičnih rock formacija kao što su bili The Jimi Hendrix Expirience ili Taste.

From The Ages – šest godina iščekivanja  je stalo na ovaj album koji otvara četrnaestominutna Violence Of the Red Sea , volume na max i neka putovanje počne. Lagani ritmički uvod ili ti zagrijavanje žica i činela traje nekakve tri minute nakon kojih kreće suluda jurnjava vijugavim kalifornijskim cestama u stilu akcijskih filmova iz sedamdesetih godina. Tu su usponi, padovi, paljenje guma, miris benzina, promjene ritma, distorzirane blues solaže koje potom smjenjuje sumanuti krešendo ispresjecan ritmičkim eskapadama bubnja i basa. Jednostavno, ovo je nešto poput seksa ako povlačimo paralelu između osjećaja tjelesnog užitka i onoga što vas prožima dok preslušavate otvarajuću stvar albuma čije posljednje četiri minute spadaju u kategoriju gorespomenutog – eternal guitar cumshota.

http://youtube.googleapis.com/v/-qFF97HPBk4&source=uds

Uluru rock (kameno brdo u Australiji) je druga stvar po redu na albumu i također traje četrnaest minuta, a otvara je spori bluesy ritam u stilu Hendrixa koji prati konstantno ditorzirano gitarsko soliranje, kao da putujete, prema vrhu brda, i put je dug, i put je težak, ali na vrhu je svjetlo, na vrhu je spas, na vrhu je ubrzano bilo i osjećaj slobode, sreće, osjećate da ste živi a muzička podloga je huk vjetra i zaglušujući galopirajući topot konja. Jebem ti sve kako je ovo dobro, a ne treba vam droge, samo muzika.

Equus october(Lat. prinošenje životinjske žrtve bogu Marsu u antičkom Rimu na dan 15.10), traje „samo“ nešto više od pet minuta i predstavlja svojevrsni prolaz prožet mistikom i naglašenim osjećajem „božanske“ prisutnosti te bi atmosferom vrlo lako mogla sjesti uz bok onome što Al Cisneros radi sa svojim experimental drone metal bendom OM. A nakon što prođete mističnim prolazom, dočekati će vas tridesetominutna naslovna pjesma albuma From The Ages koja je manifest, kamen temeljac, epitaf, konačno otkrivenje svega onoga što ova trojka zna, umije i može.

Punih pola sata traje ta pokazna vježba u kojoj svaki instrumentalist posebno pokazuje svu raskoš svoga talenta a sve to zajedno biva ritmički ukomponirano na razini improvizacije koja graniči sa nadnaravnom povezanošću ovog trojca koji valjda niti sam ne zna gdje će i kako će završiti nakon odapinjanja prvog tona i početka jurnjave koja po pravilu završi u znoju i suzama koje prati osjećaj iznemoglosti ali i sreće. Vjerujem da ne moram to nakon ovih redova iznad posebno naglašavati, ali novi album Earthlessa je nešto najbolje što se dogodilo rocku u zadnjih nekoliko godina, rijetko koji pokušaj revitalizacije zlatnog doba rokenrola zvuči tako dobro kao što to rade ovi momci.