Olovni ples – "Nulti dan"


Ljudi koje poznajem već dvadesetak godina, a posljednjih desetak se odazivaju na ime Olovni ples, imaju novi, biti će osmi (8) studijski album po redu (+- famozna “Rovovska akustika”). Kako je ipak riječ o svojevrsnoj obljetnici, odnosno desetoj godini imena Olovni ples, red je da se kroz nekoliko crtica prisjetim vremena i prilika koje su prethodile i dovele do toga da jedan bend iz Dugog Sela izdaje sada već drugi album za najstariju hrvatsku diskografsku kuću Croatia Records.
U početku, točnije tamo sredinom devedesetih bijahu Dangube, punk bend Stipe Periše i Bojana Rađenovića:
Dangube su svirale punk, ili su barem mislili da sviraju punk. Njihove svirke sam gledao uglavnom u sobi za probe koja se nalazila u kući gdje smo tada neko vrijeme zajedno otkidali sitne sate od sna vikendima. “Barica je punkerica” ostaje klasik za sva vremena, a album “Krajnje bahato” jedina diskografska ostavština. Uglavnom, bilo je tu puno buke, želje, strasti, zakovica, rakije, prišivaka Sex Pistols, The Clash, Anarchy in UK i slično, premda nikada u toj mjeri zanimljivo da bi me u potpunosti privuklo. Nešto kasnije, početkom dvijetisućitih, iz tih Danguba će nastati The Buzzers, punk/psycho/billy furka u stilu The Crampsa. Znali su između svojih stvari katkada prašiti The Clash „I fought the law“, “White riot”, i volio sam to. Stipe Periša, idejni začetnik onoga što danas poznajemo kao Olovni ples, gurao je glavni dio priče oko Danguba i The Buzzersa. Boki je bio vjerni sudrug, Sancho Pansa.
Usporedo sa Dangubama i The Buzzersima, druga jaka struja današnjeg Olovnog plesa, Tomislav Zorić alias Nevjerni Tomo gurao je svoju sweet rock/outlaw/hairy priču. Glomazni otpad. Još danas se lome koplja je li taj bend postojao ili ne. Bila je naime jedna metalna tabla u blizini kuće gdje su Dangube imale probe/svirke, između tragova korozije nazirao se natpis „Glomazni otpad“. Nevjerni Tomo je stalno bio tu negdje, svirao gitaru predobro za punk, pjevao preloše za hard rock, i nikada službeno u nekom bendu. Ipak, mit koji kruži govori da je u jednom trenutku oformio famozni Glomazni otpad, bend u kojem je Boki svirao bubnjeve i otupio svoju punkersku oštricu kroz napjeve Guns n’ rosesa, Azre, Majki, Zabranjenog pušenja. Kako god bilo, svakoj priči dođe kraj pa su se tako svi navedeni akteri malo pomalo razišli, razmilili svatko na svoju stranu. Neki su nastavili sviruckati u svojim sobama, pojedini nisu svirali uopće, neki su čak sačuvajmebože slušali i Oasis u tom sunovratu i ambisu ništavila, da bi tamo negdje 2003. godine Stipe Periša krenuo u solo projekt uglazbivši neke stihove A.G.Matoša kroz izdanje “Olovne pjesme za olovni ples” i tako je krenulo…polako, kroz narednih nekoliko godina oformila se današnja ekipa koju čine Bojan Rađenović, Stipe Periša, Tomislav Zorić i Vjeran Pavlović…2007. godine došli su do Zdene Franjića i ostalo je povijest..
Ako se pitate koga sam citirao u ovom kratkom podsjetniku iznad – pa sebe naravno, đubre pretenciozno! Neko detaljnije i faktima bogatije prisjećanje, valja ostaviti za neku drugu priliku, vrijeme je za nekoliko riječi o albumu Nulti dan.
Dakle, u odnosu na same početke, slušajući ovaj posljednji album, evidentan je i gotovo drastičan pomak Olovnog plesa prema jednom zrelom blues/rock bendu koji se sasvim transformirao u autorski projekt sa tek dvije-tri uglazbljene poeme drugih autora. Prilikom prvog, letimičnog pregleda liste od 11 numera koliko ih ima na albumu, svaki bolji (čitaj “ja i možda još jedan”) poznavatelj cjelokupne diskografije benda, prepoznati će naslove svih pjesama jer su se već pojavile na nekim prijašnjim izdanjima što Olovnog plesa, što Mor Krom Kinskog, što Nevjernog Tome, sa naglaskom na album Živog sina tvog. No, to dakako ne znači da je riječ o identičnim audio zapisima, svirački i produkcijski ovih jedanest brojeva sa albuma Nulti dan su do sada nešto najbolje što je bend iz svoje butige izbacio. Kada kažem “najbolje“, tu isključujem sentiment mog subjektivnog doživljaja njihovog albuma Ludilo, ovo je drugim riječima najzreliji Olovni ples do sada.
Često dok slušam ovaj bend (a slušam ga dosta), razmišljam o tome kako im fali samo jedna nit, jedan korak, jedan okidač za neku vrstu “break outa“, ne u smislu neznam kakve masovnosti, popularnosti ili nečega slično, rekao bih prije za izlazak iz vlastite sjene, kao da plešu po rubu olovnim korakom dok ih sa jedne strane čeka pukovnik na drugoj se cereka pokojnik. Nekako se bojim da bi mogli nestati bez ispaljenog metka, a nikako to ne zaslužuju. Stoga, svaki njihov novi album više ne dočekujem u neizvjesnosti ili nestrpljenju, jer znam da će biti dobar, kvalitetan, inspiritivan, ja čekam – “hit“. Čekam pjesmu koja će poput oštrice zaderati napetu opnu i pustiti da krv konačno prokola.
Donosi li Nulti dan takvu pjesmu?
Daj mi malo vjere je prvi single i spot kojim su momci odlučili predstaviti ovo izdanje, tvrdi blues rif uz pomalo arhaični napjev u Stipicinom propovjedničkom duhu koji je neizostavni dio njegove karizme i osobnosti. Upravo zbog toga mi je malo nezgodno sjelo što se taj najbitniji detalj, ta srž ove numere sasvim stavila u podređeni položaj gotovo neprimjetnim back vokalom Stipe i ulogom Tome kao vodećeg vokala. Ipak, za utjehu, mom Andriji to nimalo ne smeta da po kući koja je bez raspela i one crkvene naljepnice iznad vrata pjeva “Daaaaaj mi malo vjeje, daaaaaj mi malo vjeeejeee..“, to mora da je hit, onda.
Canned heathovska “Moja ljubavi” otvara album u psychedelic rock maniri On the road again uspješnice spomenutog benda, čak me i Tomo iznenadio za njega poprilično sugestivnom interpretacijom stihova što ovu pjesmu svrstava u red omiljenih sa ovog albuma. Ako pričamo o zrelosti i napretku benda, ova stvar je eklatantni pokazatelj onoga što želim reći.
Moji osobni afiniteti odmah će potom apostrofirati stvar naslova Ugašena svijećakao lirički do sada najupečatljiviji autorski izraz Stipe Periše, vokalna interpretacija je opet pripala Tomi a čitava atmosfera upućuje na Dana Auerbacha odnosno Black Keyse u koje mnogi kunu se a rijetki dođu ovako blizu, na hrvatskom jeziku – nitko kao Olovni ples. U sličnom tonu album se nastavlja kroz još jedan od mojih favorita Ti divna si , taj blues ritam prožet sladostrašćem i požudom, jezikom koji prelazi preko suhih ispucanih usana, taj blues to je ono što ja želim da Olovni ples radi:
Noćas dršću cvjetovi, ti divna si
Mjesec nam je sunce, ti divna si..”
Kad smo već kod toga što ja želim da ovaj bend radi, moram izdvojiti dvije završne numere Što sam ja tebi te Mir svoj gubim (bugarskog pjesnika Kirila Hristova), žestoki blues rock fragmenti uz poseban naglasak na potonju i waitovski bourbon vokal Stipe Periše uz neizostavnu dozu grozničavog nemira koji se pojačava kako pjesma dostiže svoj vrhunac. Na ovako uvjerljiv način interpretirati ove stihove nije niti malo lak zadatak, jer zvuče kao da su biografski elementi, proživljeni na vatri i znoju vlastitog tijela onog koji ih izvodi. To su trenuci u kojima se skida majica, kleči i rukama visoko iznad glave vapi izbavljenje. To je rokenrol.
Uvjetno rečeno “mirniji” dio albuma otpada na tri pjesme koje valja naglasiti, ponajprije hitoidna Svi spavaju autora Bojana Rađenovića čija lirika odiše vječnom naklonu Johnnyu Štuliću, poseban detalj vrijedan pažnje je svakako back vokal sekcija koja pjesmu diže na jedan sasvim novi, prozračni, lepršasti nivo. Druga je dakako Eli jedna od upečatljivijih numera još sa albuma Sutoni, stihove Izidora Poljaka je teško zamisliti u boljem ruhu, troubadurski duh Nevjernog Tome čini ovu pjesmu bezvremenskom ostavštinom benda. I na koncu, naslovna Nulti dan, lirički možda i najambiciozniji trenutak albuma, dvojaka značenja, mistika smrti, rođenja, postojanja, akustična podloga prošarana zvukom defa i klavijatura, na trenutke wovenhandovski prizvuk iz krila kaputa “dugoselskog Davida Eugenakako reče jednom davno moj prijatelj dobri.
Što reći više? Aha, da. Odgovor na pitanje: Ima li Nulti dan hit koji će učiniti Olovnjake pukovnicima?
Jebiga. Nikada nisam znao prepoznati hit, ali vraški dobar album uvijek, a Nulti dan je svakako jedan od baš takvih, vraški dobrih.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s