Olovni Ples u Forumu – „Mjesto gdje smo naučili svirati“


Citat iz naslova je rečenica kojom je Nevjerni Tomo nešto iza 21 h otvorio po tko zna koji put koncertni nastup Olovnog plesa u sesvetskom jazz caffeu Forum. Točno 14 dana prije službenog predstavljanja albuma Nulti dan koje će se odviti 24.1 u Vintage industrial baru, Forum je bio poprište generalne probe.

I šta se može novo primjetiti kada je o Olovnom plesuriječ?

Sve te hvale, pozitivni odjeci, kritike, recenzije, učinile su nešto do sada ne baš često viđeno. Naime, pojavljuju se neki klinci u „metalikama“ i sličnom repertoaru majica i outfita, te sjedaju u prve redove. Prve reakcije nas koji pratimo Olovni ples godinama su ona međusobna šaputanja: „Čija je ovo rodbina, nećaci, tetkići? Jesu tvoji? A tvoji?“. Kad ono ničiji bokte! Došla ekipa čuti bend. Baš lijepa spoznaja. Uglavnom u ispunjenom Forumu Olovni ples je otvorio set sa psihodelično/zavodljivom Moja ljubavi koja ujedno i otvara ponajbolji domaći album u protekloj godini Nulti dan, Stipe je vjerojatno uslijed nepoznavanja svakog ponaosob iz prvih redova, nabio šiltericu koju će kasnije skinuti kada vidi da ovi ne ujedaju, nego slušaju, pa čak i pjevaju, eeeej brate, neki mali koji je kasnije dobio od Stipe gitaru da malo svirucka, mali pjeva pjesme, ono, zna tekst napamet. Da nisam vidio, ne bi vjerovao.

Kako već rekoh, Nulti dan je bio okosnica sinoćnje setliste, premda se našlo mjesta i za starije numere, a bogami bilo je i lutanja po diskografiji kao na svadbenom slavlju u Turkmenistanu, pa sam se i ja uspio izgubiti i to je ono na čemu moraju poraditi. Odnosno ne moraju, ali bilo bi dobro imati neki kostur, plan, program. No to je i inače kronična boljka ovog benda, pregršt talenta i nimalo pragmatičnosti. Ipak kada se sve zbroji i oduzme Ti divna si, Svi spavaju, Nulti dan, Daj mi malo vjere, već spomenuta Moja ljubavi, Isprat će kiša, Mir svoj gubim i napose moja omiljena Ugašena svijeća, uz odvrnutu distorziju, bučno, glasno, masno – to je put.  Još jednu stvar valja spomenuti, Eli, pjesma u kojoj ja po onoj Orwellovoj špranci dvije minute mržnje postajem na tri minute vjernik i to zbog jednog čovjeka. Stipe Periša uspijeva svojim propovjedničkim tonom, svojom karizmom, svojom energijom, osobnošću gurua dignuti sljedeći stih na razinu religijskog iskustva:

A sad vidim da svjetlo kroz noć je ljubav – druge svjetlosti nema
U tim trenucima ja doista vjerujem da druge svjetlosti nema, dobro, oladi mene to dvije minute kasnije ali da Stipe ima sektu ja bi bio apostol.
Nego da završim. Pozivam vas sve da dođete u Vintage 24.1, upad je besplatan do 23 h a koncert počinje u 21 h. Blues će te večeri biti samo na jednom mjestu u gradu.

Napomena: Slikao sam digitronom u maniri “bolje da nisi“, ali eto, da se vidi da sam bio.


4 misli o “Olovni Ples u Forumu – „Mjesto gdje smo naučili svirati“

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s