Rutinska kontrola – "Priče o ordinarnom ludilu"


Ne sjećam se kada sam (i jesam li uopće) imao sličnih problema u svom dosadašnjem recezentskom radu da bi došao do osnovnih informacija o nekom bendu. Dakle,  Rutinska kontrola  gotovo da uopće ne postoje tragovi na svemrežju o njima, tek ponegdje, šturo piše kako sviraju yugo-rock, dolaze iz Ljubljane, Vrhnike, Velenja i Makedonije i postoje od ožujka mjeseca 2012. godine. Istina, imaju i bandcamp na kojem možete poslušati ili besplatno preuzeti njihov album prvijenac imena Priče o ordinarnom ludilu, možda je tako i najbolje, neka muzika govori.
Dakle deset pjesama donosi album koji sam bend opisuje kao yugo-rock što bi značilo jugoslavenski rock. Shodno tome jezik kojim se izražavaju mogao bi se nazvati srpsko-hrvatskim, a glazba i (ono najbolje od svega) atmosfera doista odišu ponajprije ranim radovima Riblje Čorbe. Album Kost u grlu je ono što ja čujem kroz Priče o ordinarmom ludilu. Čak štoviše famozna priča jugoslavenskog rocka o nesuđenom Viktorijinom anđelu koji kod Čorbe statira u ponekom filmu a kod Pušenja u granapu Sedrenika slaže paštete, ima svoj pandan u vidu pjesme Iza autobuske stanice koja nimalo ne zaostaje za spomenutim kultnim numerama ex-yu rocka.
Album u cjelini je mješavina manje ili više dobro pogođenih tragova nostalgije i šarma ex-yu rock škole sa kritičkim osvrtima na sadašnji sistem i (bes)perspektivu u kojoj još uvijek vrijede riječi Zorana Radmilovića koje otvaraju album, a dolaze iz filma snimljenog 1971. godine (zabranjenog u Jugoslaviji)  W.R : Misterije organizma:
U našoj demokratiji, svi imaju pravo na đevrek! Jednima đevrek, drugima rupa od đevreka!
U nekim trenucima, čitav album, pogotovo pjesme Maske same padaju, Znamenje belo, A posle mene potop, jedan od najavnih singlova Prokleti prezir, a ponajviše Propast podsjećaju na pomalo grotesknu situaciju u kojoj nam neki davno zaboravljeni VIS iz bivše zajedničke države proročanski propovjeda vlastiti kraj i zabludu koju smo zagrabili u ime boljeg života a sada se borimo da nas taj isti bolji život ne udavi. Mogla bi ovo lako biti muzika za neku horror-komediju u kojoj po bivšoj SFRJ putuje SMB teretno vozilo iz kojeg na trgovima gradova iskaču prikaze u pionirskim odorama sa instrumentima u rukama, plašeći raju koja prestravljena bježi od aveta samoupravnog socijalizma.
Slabiji dio albuma otpada tek na jednu ili dvije numere koje se mogu svrstati u red dječijih bolesti, poput Ljubim ruku madam gdje ne projeciraju onaj zavodljivi retro šarm koji je glavni adut izdanja. Sve u svemu, riječ je o jako dobrom debitantskom iskoraku koji uspijeva izbjeći zamku čiste mimikrije i recikliranja zvuka jugoslavenskog rokenrola s kraja sedamdesetih i početka osamdesetih. Ovi momci su našli način kako zvučati istovremeno retro, autentično, zavodljivo, živo i svježe.
Besplatno preslušavanje/skidanje OVĐE!

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s