S Anđelom Jurkasom – par crtica

Wikipedija kaže kako je on „hrvatski publicist, pisac, glazbenik, urednik i novinar pop kulturnih tema od TV, internet i tiskanog novinarstva te jedan od aktivnih glazbenih i filmskih kritičara generacije 21. stoljeća“. Njegovo ime je Anđelo Jurkas, a mi smo mu postavili neka važna i manje važna pitanja o glazbi, izdavaštvu, kritici. Što o svemu tome misli i ima za reći Anđelo, pročitajte u nastavku.

Prije svega, jedno “mudro” pitanje. Dakle, tko je ili točnije, “što” je Anđelo Jurkas izuzmemo li formalno obrazovanje? Knjige, spotovi, kritike, glazba, razni medijski projekti? Niz je impresivan. Jesi li ti neka 2.0 verzija glazbenog/medijskog djelatnika/kritičara/pisca 21. stoljeća?

Pozdrav tebi i čitateljima. Poslije trećeg srednje, kad shvatiš što želiš a što ne u životarenju… to cca bude tren kad prestaneš razmišljati o tome tko si, što si i pokušaš se preorijentirati od teenagerskih maštanja i baviti se onime što voliš, što te ispunjava. Poslije pokušaš od toga složiti neku pristojnu financijsku kontrukciju koja će u Rvackoj 2014. dozvoliti i ostvariti takav ratni plan. Lik koji voli, gušta, radi, živi glazbu, film, pisanje, medije, pop kulturu. Rođen u 20. stoljeću, dok mu radni vijek traje u 21. To je fora spoznaja. Ne razmišljam o sebi na način analiziranja ili definiranja jesam li 2.0 ili 1.0 ili neka druga brojka. Volio bih kod tih numerologija radije imati okvir od 5:0 za domaćina kad se evaluiraju rezultati postignutog na planu glazbe, pisanja, TV-a, snimanja. Neka ladica epiteta, dojmova ili uvreda ovima koji prate ili ih interesira što radim, već ovisno o tome vole li i poštuju ili ne.

U jednoj najavi koju sam pisao povodom tvog serijala “Bez cenzure: Balkanska glazbena posla”, piše kako si podigao “buru” na društvenim mrežama i pojedinci me ukoriše zbog toga jer smatraju da pretjerujem. Jesi li ti osobno zadovoljan reakcijama sada nakon što su sva tri dijela na mreži već neko vrijeme?

Ukore pojedinaca ako te plaćaju par tisuća eura mjesečno za to što radiš svakako treba shvatiti ozbiljno. U suprotnom imaš dijapazon od nekoliko pristojnih i nepristojnih reakcija, već ovisno o tome koliko te gorljivo kore. Što se tiče reakcija na prvu trilogiju “balkanskih glazbenih posla” ili principa “posudi mi friende pjesmu” od Vardara pa do Triglava, statistički je stvar takva da ju je u dva, tri tjedna od uploadanja sva tri nastavka (od kojih je svaki po 40 minuta) vidjelo više od 20 000 gledatelja na You Tubeu i par tisuća na Vimeu. To su brojke koje odgovaraju gledanosti dnevnog HRT3 programa prema nekim podacima ljudi koji rade na toj platformi. Inače čitav “Bez Cenzure” projekt kao mobitel TV program vidjelo je oko 50 000 gledatelja (deset video klipova raznih formi od interviewa, pranka skrivene kamere, do stand upova tipa “plagijarizma”). Stvar su prenijeli Index.hr, 24 sata TV od medija u RH, Kurir i Telegraf u Srbiji, neki mediji u Bosni i Makedoniji, dakle, ljudi koje zanima glazbeni lopizam i principi rada nekih od velikih imena ovih prostora i smatraju da je to interesantna tema. Javilo se par kolega novinara iz vodećih medija u RH koji su mi objasnili zašto njihovi urednici ne mogu ili ne žele objaviti priču i podatke, uglavnom zbog “ruka ruku mije” principa s nekima od prozvanih i spomenutih ili nekih drugih privatnih razloga. Javilo se nekoliko stotina čitatelja što preko maila, inboxa, telefona i uživo s podrškama, word upovima, novim prijedlozima i konstruktivnim komentiranjima tog video materijala. Javila se i nekolikcina nemuštih anonimaca koji su iza nadimaka srali, ali relevantnost takvih doseže onaj sloj crnog pod noktom. Javile su se krtice koje su rekle kako je stvar došla i do ušiju onih o kojima se priča. Javio se Branimir Đoni Štulić s reakcijom na dio koji se njega tiče, neki su učenici muzičke akademije, tj. škola rekli da su njihovi profesori ukazivali na predavanjima na te primjere, javio se Ivan Šarić da želi na svojim stand up nastupima koristiti ulomke mog rada, a i jedinstvena Radojka Šverko, sve s pozitivnim reakcijama i podrškom. Je li to razlog za zadovoljstvo, ovisi o perspektivi. Da je još jedna nula iza brojki onda bi, vjerujem, bilo govora o tajfunima i burama i viralima regionalnog tipa. Ovako je OK. Bio bih zadovoljniji kad bi mi na konto toga netko od moćnih urednika ovdašnjih medija bez obzira radilo se o webu, tisku, radiju ili TV došli s ponudom stalne trajne suradnje ili posla na području pop kulture.

U sljedećem razdoblju spremaš i nastavak tog projekta, dakle, još nas “Balkanskog glazbenog posla” očekuje. Je li bilo pritisaka, da ne kažem prijetnji od pojedinih aktera čije muzičke “nepodopštine” prezentiraš?

Istina. Stiže bar još jedna trilogija na isti način jer je materijala poprilično.
Pritisaka i prijetnji nije bilo jer nisam baš dobra adresa za takav vid komuniciranja s obzirom da baratam činjenicama i argumentima. Bilo je par “dobronamjernih” savjeta i sugestija kako bi bilo dobro više šutjeti nego pričati o tome u skladu s popularnim rvackim principom pokrivanja po očima, ustima i ušima, ali uzalud im trud svirači, da parafraziram jednog od prvaka rvacke narodne rock pjesme. Plus ljudi koji se bave rabotom kojom se bave i kako se bave već dugi niz godina znaju da im se ama baš ništa neće dogoditi jer balkanski mentalitet pogoduje tom načinu rada, zaštićeni su i pod posebnim protektoratom kako nezainteresiranih medija tako i publike koja u ćopanju ili neoriginalnosti ne vide ništa loše. Plus anno domini situacija u Rvackoj im svakako pogoduje i ide na ruku, jer realno, tko će se bavit glazbenim lopinama kad su im nad glavama po mikro i makro-mikro državnim razinama lopine od kojih im ovise životi i poslovi, ako ih uopće imaju. U tom kontekstu poruka je “kradite, posuđujte, plagirajte, braćo i sestre jer to možete i boli nas briga hoćete li jer mi ćemo nastaviti ponosno šutjeti o tome”. Bar velika većina.

Na stranu činjenica da je povijest popularne glazbe zapravo “povijest posuđivanja”, ipak, s obzirom na ZAMP, nije li nepotpisivanje stvarnog autora kršenje zakona, a ne samo moralnog i etičkog kodeksa?

Jest. Ali koga boli organ za to? Pa živimo u Rvackoj. Zakoni vrijede polovično i odokativno, već kako ih tko prezentira i interpretira ili kako pogoduju onoj pozicioniranijoj strani. I glazbena ljestvica sadrži 7 baznih tonova oktave, s raznim povisilicama i snizilicama za polutonove, kombinacije harmi i akorda nužno jesu statistički limitirane, tako da sličnosti mogu postojati, katkad nenamjerno, a arbitražni postupci utvrđivanja istosti, sličnosti ili nenamjernosti također ovise o ljudima. Ponekad kovertama. Pametnome dosta. Pogotovo ako živiš na Balkanu.

Trenutno u rukama, točnije na hard disku imam tvoju knjigu “Raspelo: razgovori ugodni & ne ugodni” koju si stavio na mrežu u obliku besplatnog preuzimanja. Jesi li u “ratu” s izdavačima ili ovakav način funkcioniranja ima svojih prednosti s obzirom na katastrofalno stanje po pitanju izdavaštva u Hrvatskoj? Bolje PDF nego rob moto?

Ma jok. Za rat trebaš dostojanstvene protivnike. Ako gledaš iz perspektive izdavaštva, jedan autor za njih ne predstavlja ništa bitno u smislu one man army, dok s autorove pozicije, hvala internetu, robovlasničko izdavaštvo u RH ne predstavlja nepremostiv problem. Tako da funkcioniramo u nemiroljubivoj koegzistenciji s vječnim tendencijama i pokušajima od strane autora da ukaže izdavačima na svoj rad koji će oni procjeniti više ili manje interesantnim i pristati mu udovoljiti bar temeljne honorarske uvjete za obavljeni posao, a ne se postavljati s pozicije monopola, moći, arognacije i inih oblika nadmenosti po kojima se trebaš osjećati kao rookie i pionir nakon svakog novog izdanja ili ti treba biti velika čast što se pojedini od njih uopće udostoje odgovoriti i ponude besplatno objaviti knjigu u papirnom i listajućem formatu. Imam cca 8 ili 9 začetih, završenih ili u postupku rukopisa, od publicistike, proze, pjesama, raznih spisateljskuh formi, tako da je plan sve od njih objaviti. O načinu i formatu ovisit će dijalog s platežno i promotivno korektnim izdavačima. Bit će zasigurno još papirnih, još free download, ali i nekih dosad neprakticiranih formata objavljivanja na tuzemnom i regionalnom tržištu. U svakom slučaju, kako glazbenike, filmaše i ine kreativce (neki ih vole zvati umjetnicima) honoriraju za njihov rad i taj ima svoj realni ekonomski ekvivalent na tržištu, tako ne vidim baš niti jedan argument zašto bi pisci funkcionirali na volonterskom principu za izdavače koji će pri potezu argumenata uglavnom uzdahnuti i slijegnuti ramenima nakon polušapta i spomena riječi poput “kriza u izdavaštvu” i “recesija”. Zakoni malih brojaka, ma kako male bile na RH i regionalnom tržištu, i dalje vrijede. Jasno se može izračunati da se knjige isplaćuju na break even principu od cca 300 do 500 prodanih primjeraka ako su tiraže tiskanja prvih izdanja 1000 primjeraka. Koga zanima, više informacija stiže uz nadolazeće naslove, od kojih će prvi biti “Dnevnik Facebook idiota”, svojevrsna bastard forma između proze i publicistike povodom desetgodišnjice te društvene mreže i trogodišnjeg eksperimenta vođenja paralelne društvene stvarnosti u real lifeu i social networkingu.

Pet stotina i pedeset stranica sadrži ova knjiga sastavljena od razgovora s brojnim domaćim i inozemnim glazbenicima. Gledaš li na glazbenike, pogotovo one sa zvjezdanim statusom, na drukčiji način nakon toliko iskustva iza sebe? Pitam čisto iz razloga što su mitovi često neizostavan dio priče koja kruži oko tih nerijetko sasvim običnih ljudi?

Zvjezdani status? Mitologija? Face? Nema toga na Balkanu. Bar kroz ove zjenice. Sve su to baloni sapunice. Postoji niska njih preplaćenih i medijski raubanih faca koji žive sasma ugodno od svoje glazbe, ali da li ih taj financijski ekvivalent i činjenica da im se lik više a djelo manje povlači po određenim medijima čini zvijezdama? Neka ostane retorički. Dobar dio njih lukrativnih spada pod opise prilično nekreativnih uvlakača publici i zadovoljavanja “onoga što publika traži”. Postoje Severine, Badrićke, Rozge, trlje drlje. Postoje Dubioze. Parni Valjci. Prljava Kazališta, Tonćeki Cetinskijevci i slična pompozna bratija nasmijanih i isisanih. Ali postoje i Damir Avdić, Irena Žilić, Dunja Ercegović, Miki Solus, Barbari, Krankšvester, Jon Spencer, Anna Calvi, Girls Against Boys, Einsturzende Neubauten, Faith No More, Arsen Dedić, Tegan & Sara i tako dalje, da pobrojim samo neke od obuhvaćenih u “Raspelu”. Određene glazbenike cijenim kao hrabre i relativno originalne kreativce ograničene vlastitom a ne tuđom maštom, instrumentima i žanrom. No, ne vidim bitnu razliku između njih i vodoinstalatera, zubara, liječnika, profesora, zidara i inih ljudi koji pošteno, umješno, kreativno i hrabro unutar zadanih formi odrađuju svoje poslove i zarađuju svoj dinar ne koristeći se tuđim znanjem i materijalima ili ga bar ne posuđujući na nekorektan način. Tako da ne postoje “zvijezde” ili zvijezde. Postoje ljudi s kojima želiš provesti vrijeme bez obzira privatno ili s njihovom glazbom i postoje oni drugi s kojima ne želiš. Lica i njihova naličja. Sve ostalo je dim. Prodavanje muda pod bubrege i imitacija života pod izlikom industrija koja zapravo ne postoji i ne djeluje pod zdravim ekonomskim principima ponude i potražnje već neki duži niz godina.

Ono što se glazbenike često zna pitati, pogotovo u ovim našim regionalnim prilikama, jest da li je moguće živjeti od glazbe? E pa mene zanima nešto što se i ne pita često… Je li moguće živjeti od pisanja kritika, knjiga?

Jest, moguće je ako si iznimka koja potvrđuje pravilo da je sve u onom prostom organu. Što se tiče knjiga, ako imaš izdavača koji te ne mulja za broj prodanih knjiga i koji ti plaća honorar za tvoj rad u roku i ako tvoji tržišni rezultati premašuju troznamenkaste cifre, tj. sežu od tisuću do nekoliko tisuća primjeraka te ako možeš godišnje isproducirati takva 3, 4 naslova, onda možeš. Moja malenkost zadnje tri godine pisanja udovoljava tim preduvjetima. Što se kritika tiče, one su samo jedna forma novinarstva i kompletnog znanja posla jer pretpostavljaju određeno znanje i struku i preduvjete osim volje pisanja o glazbi, pa ako imaš poslodavca koji te cijeni, na vrijeme plaća, ako tvoj rad opravdava i količinski i kvalitativno, onda je moguće. Na razini države znam nekoliko primjera kojima to uspijeva. Ali sve je to daleko, daleko ispod onoga kako bi realno moglo i trebalo biti. Gadi mi se defetizam bilo kojeg oblika i ne razumijem funkcioniranje ljudi koji za sranja oko sebe uvijek radije nalaze opravdanja u krizi i drugima, nego da se potrude pofajtati kontra sranja i pokušaju pronaći izlaze i rješenja. Pa ako ide super, glavom gore ponosno, a ako ne ide, jebat ga, bar si probao, nije kraj svijeta, ima života i poslije jednog ili više padova. Uvijek je lakše kukati nego uzeti motiku.

Kakvo je tvoje općenito mišljenje o glazbenoj kritici kod nas? Ante Perković jednom reče: “Blog nemam niti bi ga svakome dao”. Slažeš li se s tim? Koliko je to što je danas “svatko” kritičar dobro ili loše za tu profesiju u Hrvatskoj?

Apsolutno. Ne mislim o glazbenoj kritici u nas. Osim nekolicine njih koji mahom svoj rad i znanje duguju svojoj fanologiji, takvo što ne postoji. Postoji bulumenta wannabea. Osim Velimira Grgića, Vedrana Harče, Hrvoja Horvata, Zoke Stajčića, Marka Podruga i sebe samoga, ne znam niti pratim ljude čije bi me slovo o tuđoj glazbi zanimalo da bi ga pročitao ili držao u smislu konstruktivne i relevantne glazbene kritike.

Ta ideja internetizacije kritike i anyone can do it je načelno sjajna u teoriji, ali u praksi gomila tih pseudokritičara barata samo dojmovima dok su na terenu argumenata prilično površni i tanki. Ne zanima me mišljenje ljudi koji osim “ja mislim da nešto valja ili da je nešto sranje” ne znaju reći zašto to misle niti mi objasniti kvalitete ili slabosti nekog djela ili izvođača o kojem pišu, staviti ih u kontekst vremena, komparirati s glazbenom prošlosti istog ili odgovarajućih izvođača i ine elemente glazbene kritike kako bi ispunila svoju informativno edukativno zabavnu svrhu. Plus, u obilju rvackog neprofesionalizma nije rijetka pojava često čitati recenzije ljudi, a ne djela jer se recenziraju osobne simpatije ili antipatije prema nekom prije nego se piše o djelu.

Na kraju bi ti se zahvalio na strpljenju i odvojenom vremenu, uz želje za autorski što plodniju 2014. godinu.

Hvala tebi na interesu, pitanjima i duplo natrag s željama plus predznaka.

Napomena: SoundGuardian!


Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s