Olovni ples napunio Prostor do/SPUNK – rokenrol je živ


Dobro, ne bi bilo pravedno ne spomenuti i zagrebačke indie rockere Go No Go koji su nastupili prije Olovnog plesa, iako ja nisam baš najbolji izbor za komentatora kada je riječ o onome što većina „indie rock“ bendova radi pa tako i Go No Go. Samo ime benda bi vjerujem trebalo simbolizirati dinamiku i energiju kojoj streme „Go..wait…No….wait…Go“, to bi trebalo biti prpošno, energično i iz jednog daha. Na moju i njihovu žalost, ljubav se između mene i tog benda roditi nikada neće, sasvim ukalupljena i nezanimljiva svirka kojoj kada se pridoda engleski jezik izražavanja postaje „nešto tamo bučno“ u kutu kluba, nije radio a nije ni bend. Zagonetka.
Uglavnom, oko 22h su se momci iz Olovnog plesa popeli na skučenu pozornicu Prostora do, klub je bio pun, koliko ja pratim ovaj bend, sa sigurnošću mogu reći da nikada više „efektivne“ publike nisu imali. Kako inače i nisam neki sokol, moje procjene treba uzeti sa rezervom ali neka brojka u rasponu od 80-100 ljudi u klubu bi bila ono što sam ja vidio. Set su otvorili sa Moja ljubavi , pa potom redom manje/više cijelim albumom Nulti dansa naglaskom na Ugašena svijeća, Isprat će kiša, Ti divna si, Daj mi malo vjere, Svi spavaju i konačno pjesma koja polako postaje „ground zero“ koncertnih nastupa ovog benda – Eli. Tokom te pjesme, Stipo Perišapostaje reverend, prorok, mesija, izaslanik koji otvorenim dlanovima i raširenim rukama preobraćuje mase, ili barem one koji u tom trenutku stoje ispred pozornice. Sinoć, na moju žalost, Sancho Panza se malo „previše“ preobratio uz nezanemarivu ulogu pive u tom procesu, pa sam doslovce proživio stih A sad vidim da svjetlo kroz noć je ljubav kada mi je zabljesnulo ispred očiju usljed njegove neobjašnjive želje i poriva da udara ljude oko sebe glavom u glavu. Ipak, kada se sve zbroji i oduzme reverend Periša je sinoć bio ponešto rezerviran tokom većeg dijela koncerta, možda je tome kumovala i pozicija u „vrhu napada“ na kojoj je završio uslijed nedostatka prostora na samoj pozornici, no ako mislite da smo ostali zakinuti za trenutak rokenrol iskupljenja, varate se, no o tome nešto kasnije.
Nakon prebiranja po Nultom danu bend je zavukao ruku malo dublje u svoju muzičku škrabicu (bilo je i želja iz publike u tom smjeru) te izvukao neke starije i prašnjavije numere poput Iskren do boli , Budi svoj te clashovsku Hrastovački nokturno. Ono što je mene u potpunosti ugodno iznenadilo, je činjenica da je bubnjar Boki konačno „došao u bend“, ne bi da umanjim njegov dosadašnji svirački doprinos, ali ono sinoć je bilo divlje, na trenutke mahnito, inspirativno i što je najbitnije u potpunoj simbiozi sa Perišinom aurom. Bend koji egzistira na toplo/hladno odnosu dva jaka karaktera Zorić/Periša konačno je dobio i taj treći krak koji izvedbe uživo diže na jednu sasvim novu razinu. I sada tu dolazimo do onog trenutka rokenrol iskupljenja, na samom kraju bend se odlučio zatvoriti koncert sa pjesmom kojom su i otvorili ovaj dvosatni nastup – Moja ljubavi. U prvi mah, poznavajući njihov bogati muzički opus nisam bio sretan ovim izborom, ali teško da je čitava priča mogla bolje završiti pokazalo se kasnije. Nošen topotom, divljim galopom ritam sekcije, te energijom publike, još jednom po tko zna koji put Stipo Periša je proniknuo u srž u bit rokenrola, jer ako nema onoga što se sinoć odvilo tokom izvedbe posljednje pjesme, onda nema ni rokenrola. Zbog onoga rokenrol živi, traje, vrijedi i zbog onoga ga volim. O čemu pričam?
Improvizaciji, trenutku kada do tada uigrana lokomotiva iskače iz šina i nastavlja put kaldrmom, nezaustavljivo, bez zadanog cilja i odredišta, emocija je u tim trenucima jedino svjetlo kroz noć, a rokenrol je ljubav. Stipo je na koljenima, gitaru prislanja na pojačalo hineći snošaj, vrhunac katarzičnog iskupljenja, i na koncu iznurenost, blijedo znojno lice čovjeka koji je spoznao iskonsku snagu rokenrola. Koji mu je vidio lice.
I to bi bilo to, nešto iza ponoći došao je kraj, povici „hoćemo još“ bili su sve samo ne bezazleni i Olovni ples polako nastavlja „kupovati“ čovjeka po čovjeka, krug se širi, i samo o njima, o njihovoj želji, volji i trudu ovisi do kuda će ta priča u konačnici ići. A mogla bi daleko.

4 misli o “Olovni ples napunio Prostor do/SPUNK – rokenrol je živ

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s