M.O.R.T.: "Rokenrol NIJE mrtav. Ugasite televiziju!"

M.O.R.T. je rokenrol bend iz Sinja. Čine ga John, kao vokal koji je ujedno i naš sugovornik u razgovoru ispod, te Zvrk/gitara, Kikos/bas i Mile/bubnjevi. Što treba reći o njima, a da možda nećete to doznati u tekstu ispod. Naime, kako kaže jedan moj prijatelj glazbenik „u rokenrolu više nemaš šta izmisliti, sve je odsvirano, sve se zna..“ , što bi značilo ili ga imaš ili nemaš u sebi i to čini razliku između dobrog rokenrol benda i onog manje dobrog. To čini M.O.R.T. za sada dobrim bendom, premda me vuče da kažem i više od toga. Imaju beat, imaju groove, imaju strast, imaju ludost, krv, karizmu, znoj pa i famozne suze, sve ono zbog čega se rokenrol voli. A što o svemu tome kaže John, pročitajte u nastavku.
Podaci sa svemrežja kažu kako je kreativna baza benda nastala još 2003. godine. Dakle jedanaesta godina vam teče, jedan demo album “Vrhunsko dno” za etiketu Slušaj najglasnije, jedan spot za pjesmu “Tango” su iza vas. Je li teško uskladiti funkcioniranje rokenrol benda u Hrvatskoj sa svim ostalim mahom egzistencijalnim problemima koje život nosi?

Heh, mi smo trenutno manje više u situaciji da samo sviranjem možemo neku crkavicu pošteno zaraditi, znači naši egzistencijalni problemi su se sveli na gledanje iz kojeg će smjera stići slijedeći kontakt za dogovaranje koncerta. Možda to zvuči malo lijeno, ali mislimo da će nas naši kolege sa Zavoda za zapošljavanje razumjeti. Nakon što smo se nacrnčili po raznim bauštelama, sezonskim zaposlenjima i studentskim poslovima uočili smo da je počelo biti jako teško doći čak i do takvih poslova, tako da smo ponudu od Croatia Recordsa objeručke prihvatili u nadi da će nam to pomoći da donesemo kruh na stol. Nismo mi bez gorčine stavili potpis na taj ugovor, znaš? Da je ponuda došla prije neke dvije godine mi bi je odbili bez razmišljanja, ali danas su stvari malo drukčije, lošije, crnje.

Ime benda, što točno znači? Čisto da odagnam nagađanja i varijacije na temu koje mi se javljaju.

Ime Mort smo uzeli iz naslova romana Terrya Pratchetta. To je engleski književnik čijim smo radom oduševljeni već deset godina, preporučamo. A točkice u ime smo zlobno dodali nakon što smo saznali da postoji neki skandinavski bend istog imena.

Nastupate u posljednjih nekoliko godina relativno često na festivalima natjecateljskog tipa prvenstveno za demo bendove (HGF, SRF, HR demo klub), a i pobijedili ste na Jelen demofestu u Banja Luci prošle godine. Kakva su iskustva u vidu organizacije, a i naravno ispunjavanja obveza organizatora prema nagrađenim bendovima?

Da, nastupali smo po raznim festivalima po Hrvatskoj i BiH, ne zbog nekog natjecateljskog žara, za nas je to samo prilika da radimo ono što najviše volimo, a to su žive svirke. S festivala nosimo samo dobre dojmove, loših ako je i bilo, namjerno ih zaboravljamo. A festivala ima takvih koji su organizirani od grupice lokalnih entuzijasta u recimo,Čapljini pa do visokoprofesionalnih poput HR dema i Jelena. Nama su čak draži ovi prvi jer su ti mali ljudi u stanju s tobom podijeliti sve što imaju.

Vojarna Sinj, foto: Dragan Odrljin

Kako je došlo do recentne suradnje sa Croatia recordsom? Zašto baš “Tango” za prvi spot? I gdje je nestao “Besame mucho” dio, koji mi nikako ne fali, da se razumijemo?

Do kontakta s CR-om je došlo jedno spaljeno poslijepodne u stanu našeg frenda Marijana u Livnu. Dok smo lijeno sjedili opušteno razgovarajući Mile se blijed okrenuo prema nama i rekao:

”Poslali su nam poruku na fejs s Croatia Recordsa. Kažu da su zainteresirani za suradnju. Šta ćemo sad?”

Par dana nakon toga smo se našli na kavi s gospodinom Drezgom iz CR-a i upustili se u jednomjesečne pregovore. Nismo nezadovoljni. Što se ”Tanga” tiče, spot za njega je već bio snimljen u trenutku kad su se javili iz CR-a. A razlog zašto baš ”Tango” je taj da je to bila želja Nevia Smajića iz neviđeno.com koji nam se javio ničim izazvan i rekao da bi nam rado snimio video za tu pjesmu jer mu se jako svidjela. ”Besame mucho” smo morali izbaciti jer nam daleki vlasnici tih riječi nisu dopustili njihovo korištenje.

Svirate, vi ćete reći “psihodelični punk bluz”, ja ću reći sasvim jednostavno – rokenrol, jer ma koliko uopćeno to zvučalo “svirati rokenrol” odnosno projecirati tu energiju na način koji vi uspijevate nije nimalo lako. Istina, mnogi pokušavaju, svako selo ima rokenrol bend, ipak da se pozovem na Caneta kako “biti isti, biti poseban, biti samo svoj” ?

Mi ćemo se složiti s tobom što se tiče naziva za našu muziku. Složenica ”psihodelični punk blues” je nastala čisto jer organizatori koncerata nisu zadovoljni za njih pukom definicijom rokenrol. Jbg. A mi ne razbijamo glavu definiranjem i filozofijama. Način našeg rada je uzeti čisti osjećaj (sreću, tugu, ljutnju…) i upakirati je u riječi i glazbu na što jednostavniji način, bez previše razmišljanja, bez glume, bez poziranja.

Tko je liričar u bendu a tko za glazbu zadužen ili nemate neku podjelu na tom principu?

Nema podjela. Bilo koji od nas četvorice može donijeti tekst i glazbu. Ako se to svidi ostaloj trojici počinjemo rad na tome, svatko može ubaciti neku svoju ideju, pa se tako često i u stihovima i u glazbinadovezujemo jedan na drugog. Na kraju dobijemo proizvod koji je naš, ne moj ili tvoj ili njegov. Odličan osjećaj, jako bitan za koheziju benda.

Sinj i rokenrol. Kakva je sredina vaš grad iz perspektive rokenrol benda? Pitam, jer često znam slušati i čitati vapaje bendova iz manjih sredina koji u svjetlima velegrada vide magičan sjaj a vlastitu sredinu gledaju sa omalovažavanjem. Opet kod vas sam često naišao na sasvim suprotne, pozitivne reakcije i gotovo neku vrstu lokalpatriotizma. Imam li krivi dojam ili ima nešto u tome?

Činjenica je da u Sinju trenutačno postoji 5, 6 odličnih bendova različitih žanrova, da su njihovi koncerti u Sinju dobro posjećeni, da postoji odličan underground prostor gdje se ti koncerti održavaju, da se mogu vidjeti gomile mladih (a i starijih) rokera, tako da smo jako zadovoljni i ponosni na naš grad i okolicu. Međutim nije uvijek bilo tako, još prije par godina je bila rijetkost poslušati živu svirku dobrog autorskog benda (uz iznimku SARS festivala koji se održava ljeti) jer je prostor za svirke bio ograničen na kafić, dva, a i tu bi policija ili kakav nervozan susjed često intervenirali. Danas je bolje, a zato su najzaslužnije udruge SKUP i SUK koje neumorno rade na podizanju i održavanju kulturne scene u Sinju.

Vojarna Sinj, foto: Anđela Vidić

Što bi vas u toj nekoj nazovi “karijeri” benda zadovoljilo iz sadašnje perspektive? Sviranje, puni klubovi, produkcijski dobro odrađen album?Ili je i sam proces funkcioniranja u svojstvu benda jedna zadovoljavajuća duševna okrijepa?

Ma mi smo i u vrijeme kad nismo svirali nigdje osim u garaži smatrali da imamo uspješan rokenrol bend. Zašto? Pa zato jer je sve što smo mi tražili od rokenrola bio portal za bijeg. I dobili smo ga, jer je puno lakše nositi breme stvarnosti nakon što dva, tri sata, ponekad i cijeli dan provedeš u transu buke, distorzije, bubnja, pjevanja. Znači nama je naš rokenrol predstavljao ispušni ventil i neku vrstu meditacije. Onda su nam prijatelji i slučajni prolaznici rekli da to nešto valja pa smo počeli održavati koncerte i upoznali onaj lijepi osjećaj sinkronizacije s gomilom ljudi odjednom. Tako da želimo sve od navedenog u pitanju. Svirati! Svirati! Svirati!

Što za vas znači (ako uopće nešto znači) sintagma “rokenrol je mrtav”, kojom realno neki stariji ljudi pokušavaju neka svoja bolja vremena učiniti vrijednijima nego što su uistinu bila?

Rokenrol NIJE mrtav. Ugasite televiziju!

Koje bi generacijski srodne bendove, sa kojima ste se recimo susretali po festivalima, mogli izdvojiti, odnosno skrenuti pažnju na njih?

Vlasta Popić, Andrija, Shewa, Darkvud, Miki Solus…ima ih još ali sad mi ne padaju napamet 🙂

I na koncu, da u nekom SF scenariju na barem 5 minuta okupirate sve televizijske i radijske frekfencije u državi, što bi nam pustili a da nije M.O.R.T?

Bendove iz predhodnog odgovora i gomilu Repetitora i Black Sabbatha, i joooj Nirvane, Doorsa, Dylana, starog bluesa, Davisa i Gillespiea, Beatlesa, Jefferson Airplanea, Ramonesa, Stoogesa, Yeah Yeah Yeahsa…rokenrolaaaaaaAAAAAAA!!!


2 misli o “M.O.R.T.: "Rokenrol NIJE mrtav. Ugasite televiziju!"

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s