Hladno pivo – punk se vratio u grad!

Kada sam prije nekoliko tjedana u internet bespućima naletio na sliku, najavni plakat sa kojeg vrišti „Evo vam Džinovski!“, prvo sam pomislio da je nekakva slušaonica u KSET-u, potom sam se nervozno, kao narkoman prije šuta na ulici osvrtao oko sebe i imao dojam da su sve oči svijeta uprte u mene i da krokodil sa slike govori baš meni. Jer da, ja sam jedan od onih koji više od petnaest godina zaziva upravo taj Džinovski. Ja sam jedan od onih koji je nadobudno kupio originalni album Desetka iz 1997. godine, okrenuo ga u CD playeru par puta i zauvijek završio priču s ovim bendom. Ostavio sam se Hladnog piva, dijelom zbog priče o „prodaji“ u kojoj ima mnogo istine, nemojmo se lagati, a dijelom jer je moj glazbeni interes otišao u sasvim drugom smjeru, daleko od puhačkih sekcija i unca ritmova. Iako, nikada nisam prestao tvrditi da Mile Kekin zna napisati stih, uz gomilu infantilnih na svakom albumu će se uvijek pronaći i nekoliko pravih. Kako god, Džinovski je album koji je izašao 1993. godine, kada mnogi sinoć prisutni nisu bili još rođeni, uz album G.A.D. iz 1995. godine, to je glazba na kojoj sam odrastao, zločesti ljudi bi mogli dodati kako ima i bolje glazbe za odrastanje, ipak Sarma, Für immer Punk, Šank, Rigoletto,Odjava programa, U ritmu moje dlakave guze, MTV, Zakaj se tak oblačiš… predstavljaju vremensku kapsulu koja me vraća nekih petnaestak kila i dvadeset godina unatrag i dodaje gustu crnu čekinjastu kosu na obrijanu glavu.

Ono sinoć što se dogodilo u KSETu, je bilo upravo to, putovanje u neku (lošiju) bolju prošlost, i ne samo za mene. Nakon masovnih koncerata, na stotine tisuća ljudi koji su ih diljem ex-yu gledali, kvartovski dečki su se vratili doma. U klub, na mjesto koje i danas liči na mjesta s kojih su na svojim počecima kretali u ono što se kasnije pretvorilo u – karijeru. Emocija je bilo puno, ali i opuštene prijateljske atmosfere s proba u garaži, uz Kekina koji je vjerojatno najviše od svih prisutnih u KSET-u uživao u sinoćnjoj svirci. Naočigled izbrušene fizičke forme, bez pivskih pojasa za spašavanje, odlično raspoložen, željan pive, punka, znoja, stage divinga, crowd surfinga, Mile je sinoć vratio punk u Zagreb. A punk je teško opisati riječima, jer njegova eruptivna snaga izvire vulkanski snažno i odnosi sve pred sobom, stoga, o Hladnom pivu možete misliti šta god hoćete, nije me briga (a ni njih vjerojatno), ali za ovakvu svirku treba imati cojones i pjesme, dobre pjesme.

Osim Džinovskog, na repertoaru su bile pjesme sa G.A.D-a i Desetke, međutim, „provukla“ se u žaru svirke i jedna sa albuma Pobjeda iz 1999. godine, a zove se (morao sam googlati, priznajem) Svirka, nakon koje se prolomio nemali broj zvižduka zbog skretanja sa pravovjerne staze. S druge strane, jedna druga pjesma koja „nije trebala“ biti na repertoaru je izazvala sasvim suprotne reakcije i predstavlja jedan od vrhunaca večeri, riječ je o KUD Idijotima i njihovoj To nije mjesto za nas, Kekin reče da je neće posvetiti nikome pa niti ja sada neću tu lamentirati patetičnim doskočicima zašto. Sve se zna.

Sam koncert je počeo nešto iza 21.30 h s eksplozivnom napravom zvanom Narcisoidni psi, pivama koje lete u mosh pit-u, šakama u zraku, i Miletu koji je cijeli koncert proveo na rubu pozornice više se oslanjajući na ruke ekipe u prvim redovima nego vlastite noge, a barem pet puta tokom sinoćnje večeri ljudi iz HP crew-a su Kekina morali teškom mukom izvlačiti iz crowd surf avanture do šanka i nazad. Osim Mileta koji je, kako već rekoh, najviše uživao u koncertu, ostatak ekipe Zoki, Suba i Šoki su također bili odlično raspoloženi, bez trunke poze, prosera ili bilo čega što bi pokvarilo fantastični dojam koji je ostao nakon svirke. Nekakvih sat i pol vremena poslije početka dečki su, kak’ ti, koncert priveli kraju s, meni osobno, jednom od najdražih pjesama iz njihovog opusa Odjava programa, napustili su pozornicu i ubrzo se vratili nastavivši istom žestinom bis koji to zapravo nije bio. Za podsjećanje na neka stara (bolja) vremena kada nisu imali dovoljno pjesama za odraditi cijeli koncert na moju sreću još jednom su izveli Odjava programa, a mikrofon je nerijetko završio u rukama publike koja je zdušno pjevala svima poznate stihove.

Nakon polusatnog „bisa“ bend je krenuo s pozornice, ali ih je Kekin vraćao uz molbu „dečki, ajmo još jednu..“ i tako pet puta uzastopce što dovoljno govori o tome koliko je uživao. Za nabrajati sve što smo sinoć čuli i nema nekog smisla, cijeli Džinovski, velika većina G.A.D-a, s naglaskom na Usamljeni u gomili i Šank te ponešto s albuma Desetka, s čijom Nema više je i završio koncert dvadeset minuta do ponoći, nakon dva sata punk rock žurke u prepunom KSETu. Kada su se upalila svjetla u klubu, poslovično nemušti DJ koji nas je taslačio prije koncerta s numerama tipa Chop suey, je konačno doživio i svojih pet minuta slave pustivši Kad sunce opet zađe (KUD Idijoti) koju je a capella otpjevao prepun klub zajedno s bendom koji je ostao plesati na pozornici. Normalno, ja ne bi bio ja a da ne prigovorim. Vikao sam iz trećeg reda „Bilaaaaaaaaa jeeeeeeeee“ ne bi li Mileta privolio da odsviraju tu meni dragu pjesmu, ali ispalo je po reakcijama ljudi oko mene kao da vičem „Mileeeeee“, pa sam odustao od svog nauma, ali i dalje mislim da su trebali to odsvirati. E da, i još jedna stvar. Peđa Grbin is back, SDP-ovac i saborski zastupnik koji je prije par tjedana pjevao Thompsona u nekoj birtiji, je na moje oči pjevušio mnoge stihove Hladnog piva i da mi se ne gadi sva politička elita stisnuo bi mu ruku. Ali gadljiv sam. Jebiga.

I šta na kraju reći, teško je biti pametan. Ovo je prvi koncert od predviđena tri za redom, dakle večeras je drugi, ako boga znate ili imate vezu/štelu/znate za rupu u ogradi oko KSET-a, nemojte ni časa razmišljati. Idite. Budite dio povijesti koja se stvara i stane u stih:

Samo jedan pravi smisao zašto pljunem sad u mikrofon
Kad se nakon svega znojan pokupim osjećam se kao prezervativ
Istrošen al’ ispunjen
Jer sam pogodio cilj…

NAPOMENA: Fotke Ivica Drusany!
NAPOMENA 2: Objavljeno na SoundGuardianu! 


Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s