Atheist rap u KSET-u: "Ostaje nam samo borba, borba i sećanje.."

Početkom dvijetisućitih novosadski punk rock bend Atheist Rap je glasio za koncertnu atrakciju u alternativnim krugovima, koncerti su bili u pravilu odlične žurke, praznici veselja, zajebancije i dobre vibracije, čak su se i oni „pravi punkeri“ pojavljivali na njihovim svirkama i jednostavno bend je imao karizmu, auru, neku vrstu nedodirljivosti, da ne kažem kultni status. I tako sam ja rado išao na njihove koncerte, točnog broja pohoda se ne mogu sjetiti ali nakon ovoga sinoć, blizu sam dvoznamenkaste cifre. Od svih nastupa tokom godina, upravo mi je jedan koncert iz KSETa ostao u najboljem sjećanju, kada je ekipa skinula neki ogromni panel koji je inače visio u klubu pa s njim surfala okolo, a KSET ko’ KSET, najbolji mali klub u gradu sa svojom „anarhističkom antiorganizacijom“ svega i ne snalaženja u tom općem kaosu koji je nastao – jednostavno nenadjebivo. Uglavnom, kako su moji pohodi na koncerte Atheista odmicali, tako se i hladila čitava ta priča oko tog benda, pratila su to rijetka  i ne baš pretjerano uspješna diskografska uprizorenja u novom mileniju i jednostavno Atheist Rap više nije bend koji izaziva uzbuđenje. Imaju oni i dalje pune koncerte i kotrlja se ta Wartburg limuzina, ali one apsolutne opuštenosti, slobode, pozitivnog ludila – više nema. No krenimo redom.

Sinoć, oko 21:30h koncert je otvorio punk rock bend iz Pule, a zove se Saša 21. Jedna stvar je jako bitna kada je riječ o Puli i punku, naime, taj grad je u tolikoj mjeri zadužio punk da bilo kojem bendu iz Pule moraš dati barem priliku, jer riječ je o gotovo „brandu“. Nažalost, Saša 21 koji predvodi Sale Veruda (ex KUD Idijoti) je bend kojemu niti sve prilike ovoga svijeta pomoći ne mogu, i nije mi drago što je tome tako, ponajprije zbog Saleta koji se poslije njihovog četrdesetminutnog nastupa šunjao po zadnjim redovima u publici, pričao sa ekipom i ostavio dojam dobrohotnog, čestitog punkera čije najbolje godine su prošle. Jebiga, Sale, ono što ste vi sinoć svirali nije punk, nije rock, nije – ništa. Žestina – nula, lirika – nula, da nisi pokraj Tuste proveo najbolje godine života iz kluba bi izašlo i ono ekipe što vas je popratilo, uključujući i mene. Ali dobro, nešto iza 22h na pozornicu su se popeli poznati likovi s kojima uporedo dobijam bore po licu i masne naslage oko struka, te su koncert otvorili pjesmom „Ljubav“. I tada, u vrevi punog (ne dupkom) KSETa, pade mi na pamet Roger Murtaugh:

I’m too old for this shit

A čak i nije stvar u godinama koliko se „ljubav“ potrošila između benda i publike, to više nije seks na kuhinjskom stolu, ostale su samo večeri uz TV serije kad djeca zaspu i dosadno ispunjavanje bračnih obaveza, zamor materijala je evidentan, spontanost je svedena na minimum, čeka se „Blu trabant“ i „Wartburg limuzina“ (koju usput budi rečeno sviraju dva puta u večeri), a njihovu možda i ponajbolju pjesmu „Tri jutra zemlje“ uopće ne sviraju (!?). Istina, „Godina kulture“ , „Plitka poezija“ (Pekinška patka) ,„Snayka“, „Felicita“, „Dr. Pop“, „Letnji hit“ će i dalje podići ruke, pive, zaoriti će se i „Atheist hor“ koji je nekada prije u dobra vremena bio a capella uvod u večer, himna, spiritus movens postojanja, djelovanja, poslanja Atheist Rapa. Nažalost, upravo taj hor proročanski, možda i najbolje oslikava sve ono što se sinoć događalo i što sam ja (a vjerujem i još ponetko) osjećao:

Više nista nije isto
Nikad neće biti kao što je bilo ranije
Ostaje nam samo borba borba i sećanje
Na neko srećnije vreme
Kada smo zajedno bili svi
Koje ni jedna slika
Ni jedna pesma ne mogu vratiti

Nakon dva sata svirke, jednog bisa, desetak minuta iza ponoći upališe se svjetla. „Atheist hor“ je još neko vrijeme odjekivao u glavi na putu prema autu, ali nije bilo znojem natopljenih majica, nije bilo osmijeha, sreće, umora, zadovoljstva. Sancho i ja smo lijeno klimali, a misli su s hora polako otišle prema grillu Kremenko. Da dan nakon ne pišem ovaj izvještaj, teško da bi se pokraj pljeskavice sjetio koncerta od sinoć ikada više nakon što sam zakoračio iz KSET-a u memljivu zagrebačku noć.

Napomena: SoundGuardian


2 misli o “Atheist rap u KSET-u: "Ostaje nam samo borba, borba i sećanje.."

  1. Konačno da se netko slaže sa mnom glede benda (ako se to uopće može nazvati bendom) Saša 21. Što god to bilo, karizma je nula (posebno zato jer se valjda previše očekuje od čovjeka koji je s Tustom proveo život). A Atheisti… osobno ih jako volim. Makar, u zadnje vrijeme “nije to više to”. Mislim da je problem u tome što više nema onog “srećnijeg vremena kada smo zajedno bili svi”.

    Sviđa mi se

  2. Moram priznati da Sašu nisam slušao do ovog koncerta, nažalost, sumnjam da ću ikada više slušati nakon koncerta. Nezanimljivo, dosadno, jadno. A Atheisti su mi bili uvijek simpatični, ali upali su u kolotečinu, ne napreduju, stoje na mjestu, i to se vidi, čuje, osjeti. Nažalost.

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s