Za domoljubnu ekipicu sa pollitika.com

U Sičaje ima ladne pive, a i nemamo neki izbor i da želimo drugdje” – tako bi većina malobrojnih posjetitelja ugostiteljskog objekta Kod Sičaje odgovorila kada bi ih netko slučajno priupitao šta ih to svaki put iznova dovodi u derutnu katnicu uz magistralu, u čijem oronulom sa malo svjetla prizemlju se ugnijezdio omaleni drveni šank sa nekoliko barskih stolica na kojima umorni “mornari” provode sitne sate života na obali.

Unutra, između šanka i police sa par boca konjaka, amara, pelinkovca stoji žena od nekih pedesetak godina, podočnjaci, masna kosa vezana u rep, prazan pogled, napola dogorjela cigareta među prstima.

U neka bolja vremena…” započinje priču konobarica Jedra duboko uvlačeći dim Partner cigarete i ispuhujući ga iznad glave jednog od umornih šankerskih mornara …” dok nas autoput nije ostavio u ovom šupku svijeta, moglo se lijepo živjeti od ovog lokala, bilo finih para, i stranaca, i janjaca i maraka i kuna i franaka..“.. pritom pritisne crvenkasti od ruža opušak cigarete u već skoro punu pepeljaru i nastavi..”a onda, onda je sve stalo..ma, znate šta ću vam ja reć’..sve su to oni, oni crveni učinili, oni komunisti koji ne mogu ‘Rvacku preboliti, al ako prekodrinski Srbi nisu uspjeli neće ni ovima domaćima dovijeka goriti, dok je srca bit će i Kroacije!“..završi sa iskrom u oku Jedra svoj monolog i sve nevješto skrivajući suzu okrene glavu prema portretu Gojka Šuška koji je visio iznad desne strane šanka.

Jedan od trojice šank mornara nije ostao hladan na ovaj izuzetno motivirajući monolog. Smiki, mršavi starčić čije pozne godine su najbolje oslikavale koščate ruke izraženih vena, se polako odgurne od šanka, stane na noge, digne kažiprst u visinu sljepoočnice i veli:

Tak je! Vrag im mater jebal’!“..već po običaju, slijedio je “ratni auto-put” kako su ga znali zezati ostali gosti lokala, aludirajući na njegov više motivacijsko -logističke prirode doprinos u Domovinskom ratu…”kad se sjetim, 92-e, u Stuttgartu, Roža moja i ja pokraj televizora gledamo sa strepnjom kaj se v Domovini događa, evo, evo, sad se naježim kad mi kroz glavu prođe onaj mulac švapski kaj nam je z metlom lupal u zid garsonjere da kaj se tak deremo..” pritom zastane na trenutak, uhvati zrak..”..sam mu otišel na vrata pokucat i reč da Vatikan nas je priznal i da ne zajebava!“..suznih očiju, sa knedlom u grlu i bradom koja se lagano trese nastavi..”a on, podlac, sad si nekak mislim da je bil polusrbin il tak nekaj, prezival se sa “ch”, veli da mu se živo jebe ko je koga priznal i ak se ne stišamo da nas bu hitil van na cestu..“..usljedila je tišina, samo je staračku ruku prislonio na naborano čelo i potom nastavio..”..kad sam se vrnul v stan i to rekel Roži, plakala je kak kišna godina, a ja, evo vidite, vidite..“..pritom okrenuvši nadlakticu prema Jedri..”..ja sam se tak naježil, tak mi je tlak skočil, točno od tada imam problema sa tlakom, je, to vam je onaj, kak se veli štres, stres, da, da..

Čuvši riječ “štres“, iz relativne alkoholne kome javi se drugi od trojca umornih mornara, Pero Tović, poznatiji kao Geler (ne pitajte ga nikada zašto taj nadimak, osim ako niste željni gledanja dlakave muške pozadine)…”jel to netko spomenuo samokres!?..“..crvenih očiju stade streljati pogledom po lokalu, pa premda nitko nije ništa zucnuo nastavi..”šta vi znate o ratu? Koliko vas je tu koknulo barem jednog Četnika, da čujem?“..upita, i opet stade tražiti pogledom sugovornika..

Smiki se u prvi mah malo zbuni, ali tek toliko da ne ispadne šonjo pred svima, kaže:

Ja sam jednom, čini mi se 94-e, na benziskoj kod Vilacha rekel jednom velikosrbinu sa BG tablicama na odmaralištu uz cestu da je Knin hrvatski grad! Znate kaj, tak me je pogledal da sam bil spreman na sve..“..razgoračenih očiju zastane na tren da doda malo dramatičnosti u priču…”i taman kad sam ga štel krošejem poslati u pašaluk, Roža se iz auta zdere : Smiki ideme!, i u poslednji, ali baš poslednji trenutak spasi život tom bezobrazniku! Još i danas si mislim kak me je Roža za neku spomenicu il morti čak i čin zeznula!“.

Uuuuuuuuuuuuuu…” sarkastično uz sporo tapšanje rukama se prolomi Sičajom..”moj naklon junačino..” izusti treći moreplovac koji je sve to vrijeme u tišini sjedio na čelu šanka, točno ispod Gojka. Woodman, poznatiji kao “kralj veprovine“, lokalni štemer, rabadžija, tiha patnja konobarice Jedre već dugi niz godina.

Deder mala..” kaže i pogleda konobaricu koja se poput suhog pruta od uzbuđenja zatrese “..uključi taj đukeboks, pusti nešto od Tomsona ili Škore, ne mogu više slušati ovu dvojicu.” Ne razmišljavši ni sekunde, konobarica živne, poput curetka odskakuće do jukeboxa i pusti njenu najdražu Samo je ljubav tajna dvaju svjetova, baš onu koja u njenoj mašti počinje tako da je Woodman primi za ruku i upita:

Oć’mo iza na gajbe” – klimnuvši glavom prema ostavi.

Ipak, umjesto zlatnog zova ljubavnog roga, Sičajom odjekne:

Ej, aj usput ponesi i tri pive, ladne, da i ova dva nesretnika navlaže nepce, uzmi i sebi isto..” – dovikne kralj veprovine, a Jedra se opet od curetka snuždi u srednjovječnu ženu masne kose i umornih očiju, kojoj osim Boga i Domovine ništa u životu ne preostaje.

PS. Svi likovi kao i mjesto radnje su izmišljeni. Svaka eventualna sličnost sa stvarnim osobama je namjerna.


Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s