The Black Keys – "Turn blue"

Turn blue je album o kojem ne da nisam mislio pisati, nego čak i slušanje nije bila jedna od opcija. Teško da bi Dan i Patrick zbog te spoznaje vukli za sobom po rasprodanoj turneji šleper maramica, ionako sam ruku na srce svaki njihov audio zapis ukrao pa i nemam nekog prava glasa što i kako bi oni trebali raditi. Daklem, recenzija albuma El camino je bila moja oproštajna ćitaba, da ne kažem čitulja ovom bendu, a činjenica da su mnogi ljudi oko mene na sva usta hvalili tu danger mouse igranku, samo je pridonjela mom nadmenom, stamenom i čvrstom stavu da je to (začepite djeci uši) kurac od albuma. Rock albuma. I dan danas to tvrdim, osim Little black submarines koja je okrznula Zeppeline kao što ih malo tko danas može dostići, ostatak albuma je meni ne pretjerano uzbudljiv, zanimljiv ili šta bi već rokenrol album trebao biti. Ima u svemu tome i doze razočaranja, Dana Auerbacha držim za jednu od najvećih rock njuški u novom mileniju, uz Jacka Whitea, Josha Hommea, pa i Alexa Turnera, on je taj koji drži vatru živom, jednostavno, rock i pop kultura ne mogu dovijeka životariti na aparatima nekih boljih, prošlih vremena koja danas imaju lice i naličje botoksiranog Jaggera i njegovog putujućeg cirkusa živih mrtvaca ili bezbrojnih revivala kojima potrošeni muzičari pune prazne kase.

Sjećam se koncerata Queens of the Stone Age i The White Stripesa, prve sam gledao neposredno prije njihovog El camina odnosno albuma Era vulgaris koji im je zapečatio sudbinu na mom hard disku, a Jacka Whitea dok je promovirao Get behind me Satan album. To su trenuci rokenrol povijesti, nemjerljivi sa bilo kakvim prežvakavanjem stare slame koju nam donose potrošene zvijezde u rasprodanim arenama na osnovi albuma iz osamdeset i neke. Svaka čast Pearl Jamu, obožavam ih, ali danas to nije isti onaj bend koji na Pinkpopu 92-e prevrne pozornicu i zabije (začepite djeci uši) ogromnu kurčinu u usta svim narikačama koje iz dana u dan pokapaju rokenrol. Ako će me tko razumijeti, slušao sam No one knows i Blue orchid dok su te pjesme bile relevantne a izvođači u naponu snage, žestinom, stavom, mladošću su mogli stati iza svoje glazbe i teksta, iza poruke. Nažalost, često smo svjedoci sasvim suprotnih primjera gdje negdašnje budnice iz usta potrošenih bitnika postaju smiješni igrokaz za nostalgične ili mitologijom nafutrane mase.

Zabrazdio sam sada i otišao daleko od albuma Turn blue, htjedoh reći, The Black Keys su uskoro u Zagrebu, bez obzira na sve nedaće oko novog albuma, oni su još uvijek relevantan izvođač a ne relikvija rokenrola. Sreća bi naravno bila veća da je recentni album onakav kakav bi bilo za očekivati od talentiranog Auerbacha,no, na žalost nije. Omot albuma, pa i prva pinkfloydovska Weight of Love sa svojih gotovo sedam minuta trajanja i valjda jedinom pravom solažom na albumu, ostavljaju dobar početni dojam. Iako sam ja uvijek za opciju Zeppelin/Stooges/Sabbath kada govorimo o utjecajima rock giganata, ni ova Pink Floyd/Jefferson Airplane varijanta, nije bila loš izbor. Šteta što se taj utjecaj osjeti samo u prvih 4-5 pjesama, što bi teškom mukom kroz stisnute zube rekao veliki njihov zagovaratelj Mor Krom Kinski:

Turn blue funkcionira do pola

Jebiga. Kad se albumi budu slušali i ocjenjivali samo do pola, Turn blue će biti dobar album pop produkcije i rock konstitucije. No prije završne riječi, ego mi nalaže da napišem još koju o sopstvenom sebi. Prve audio zapise benda The Black Keys sam dobio tamo negdje 2004. godine od svog po stoneru brata Bobe, dakle, neposredno po izlasku albuma Rubber factory. Negdje u gomili stoner/psychedelic/metal/doom/rocka na jednom prženom DVD-u, nalazila su se prva tri albuma Dana i Patricka. Odmah sam ih zavolio, pamtljive melodije i još pamtljiviji stihovi a sve u ruhu Juniora Kimborougha, Howlin Wolfa, Son Housea, Roberta Johnsona, kako i ide u skladu čitavog revivala delta bluesa sa početka dvijetisućitih. U prvi mah sam mislio kako sam pronašao dragulj iz Akrona za koji znaju Bobo, ja i njih dva. Bili su to hipsterski mokri snovi, jer uskoro se ispostavilo da pola Planete zna za njih a druga polovica ih je upoznala u narednim godinama, ako ništa kroz soundtracke serija, filmova, video igara. Normalno, uslijed toga Bobo i ja smo ih tamo negdje 2006. godine nakon albuma Magic potion sa gađenjem odbacili i prešli na bogomdan Left Lane cruiser čiji pork n’ beans hillbilly punk country blues je bio pravo osvježenje za nas.

I tako u tom izrazu predrasude, gađenja, odbacivanja, ja sam svaki sljedeći album Keysa dočekivao ko’ navijač Millwalla ekipu West Hama. Bez da išta kažu, opletem po labrnji. No eto sada mi prosto licemjerno dođe maltene da ih branim kada ih svi napadoše, pa čak i Mor Krom Kinski u suzama zavapi:

Turn blue je Turn off

Turn blue ima točno tri dobre pjesme. Već spomenutu uvodnu Weight of love, potom naslovnu Turn blue te zaraznu Fever koja u izvedbama uživo zvuči barem duplo bolje nego na albumu. In Time i Year in review su preostale dvije sa prolaznom ocjenom a ujedno čine i prvih pet pjesama na albumu od ukupno 11, pet pjesama vrijednih spomena. Ostatak albuma je bezlična, anemična, dosadna, učmala, slatkasto-kisela boranija na čijem vrhu se nalazi facepalm nedjelo u vidu pjesme Gotta Get Away koju kao da su Jajo Houra i Denis Dumančić dosnimili gostujući u šou Dalibora Petka.

Da su Keysi velik bend govori i činjenica da svaki mudroser vulgaris koji ih se odrekao poput mene, opet svakim novim izdanjem ima potrebu za nešto reći, dodati ili se barem ogrebati za sitni dijelić pozornosti koji će sam spomen benda donijeti nikogoviću. Za dobrim se konjem prašina diže, a Keysi su vrhunsko grlo, čiji koncertni nastup na nadolazećem InMusicu nikako ne bi trebalo propustiti. Oni su trenutno najveći bend kojeg rokenrol ima. Ma koliko se mi trudili reći da nisu.


Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s