Zvonimir Varga – "Ideje"

Kada recenziju albuma počinjem sa pričom kako je ovo što ću napisati samo jedno subjektivno mišljenje čovjeka koji sa teškom mukom hvata F akord na vratu gitare, to obično znači da “išćem” odstupnicu a kroz misli mi prolazi Matoševa mudrost:

Ljudi praštaju sve osim iskrenosti.

Premda, ne mislim kako će mi netko bitno zamjeriti na iskrenosti, o novom, šestom po redu (ako izuzmemo angažmane u kazalištu) albumu zagrebačkog trubadura Zvonimira Varge ću pisati sasvim ogoljeno i bez zadrške koju (priznajem) katkada imam kada je riječ o ionako ne pretjerano medijski zastupljenoj kantautorskoj sceni.

Prije svega – hiperprodukcija. Naime, Varga svoj prvi album jednostavnog naslova “Pjesme“, izdaje početkom 2011. godine, krajem iste te godine izlazi i njegov za mene najbolji album do sada “Ispod kože“, potom idu “Tajne” u 2012. godini, pa “Zvonimir Varga album” i “Buđenja” u 2013. godini i konačno recentni “Ideje” iz tekuće 2014. godine. Kada tome pridodamo jedan instrumentalni album sa samog početka karijere iz 2010. godine i tri albuma snimljena za kazališne predstave dolazimo do brojke od DESET izdanja u nepune četiri godine!

Posljedice hiperproduktivnosti se manifestiraju kroz razvodnjavanje kvalitete, kako tekstova tako i muzike. “Ispod kože” je odličan album kojeg su nasljedile “Tajne” gdje je Varga ostvario evidentni instrumentalni napredak u odnosu na prethodnika, obogativši zvučnu kulisu klavijaturama. Nakon toga polako kreće svojevrsna vrtnja u krug, gdje Zvone u potpunosti prepušta svoj pjesnički sentiment ljubavnoj tematici i gotovo u cjelosti zanemaruje ono što mi se najviše svidjelo kod njega – sociološko/društveni aspekt u pjesmama.

Recentni album “Ideje” se upotpunosti uklapa u priču o “vrtnji u krug“. Zvone jednostavno ne napreduje i idejno ostaje bez zanimljivih motiva i sadržaja. Ne donosi ništa što već nismo od njega čuli, na trenutke je banalan – “Marina” te posebno otvarajuća “Zauvijek odlazim” za koju sam doslovce okupio žiri u svom dnevnom boravku i pustio pjesmu a rezultat je poražavajući. Naime, koje su šanse da 3 čovjeka, dakle 3 para ušiju čuju “identične” melodije koje se podudaraju u ovoj Varginoj pjesmi? Dakle, SeverininaJa samo pjevam” i “Uzalud vam trud svirači” od Prljavog kazalištavrište” iz ove numere zapakirane u ruho svake treće Balaševićeve pjesme.

Nažalost, izuzev eventualno dvije pjesme “Ja i ti” i “Sanjam svijet” u kojima Varga na trenutke zvuči uvjerljivo, ovaj album je do sada njegovo najlošije izdanje, ironično naslovljen upravo onim što mu ponajviše nedostaje – ideje. Moje osobno dobronamjerno mišljenje/savjet bi išlo u tom smjeru da Zvone snima/svira/sklada/piše ali ne nužno i izdaje. Neka odstoji stih, melodija, ideja, skupi ih 50-100 i onda ne srljaj, proberi, izaberi najbolje od njih i ponudi kvalitetu nauštrb kvantitete.

Kako god, prihvatio Zvone moje sugestije ili ne, ja mu želim sreću u daljnjem radu, simpatičan je ali i previše bezizražajan i bezličan u nemoći da se “pronađe” u muzičkom smislu, a nakon toliko albuma, muzički identitet bi trebao već biti gotova stvar. Šteta.

Bandcamp: Klik!


Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s