Body Count – "Manslaughter"


Pisanje o novom, petom po redu albumu Body Counta, iz perspektive potpisnika ovih redova, može voditi samo u jednom smjeru – zadnja klupa srednje škole. Jer, da, upravo tamo je sabirnog centra Dubrave odnosno Trnovčice sin, danas poznatiji kao Sancho Panza, upoznao moju malenkost sa ekipom iz South Centrala. U jednu ruku, bila je to čista analogija Trnovčica = South Central. Vamo Hercegovci tamo gangsteri, politička nekorektnost rekla bi – isti kurac. Kako sam i sam dobrim dijelom poskoka, pure i kamena sin, vrlo brzo sam prihvatio “O.G” spiku dalekog pretka današnjih kalašnjikova, kuja i lasera. Upravo na tom kultnom “Original gangster” albumu Ice-T je po prvi puta predstavio svoj budući trash/crossover neki vele “rap-metal” (premda to nije točno) projekt imena, a kako drugačije kada si iz South Centrala nego – Body Count.
Iz sadašnje perspektive je relativno teško objasniti taj fenomen opčinjenosti geto kulturom, načinom življenja, borbe, opstanka u Zagrebu tih ratnih godina. Kao da nismo imali pred nosom dovoljno vlastitih pizdarija, još smo se stigli baviti problematikom crnačke populacije u SAD-u. Nije tu bila riječ samo o glazbi, filmovi poput “Menace 2 society” ili “Boyz n the hood” su bili obavezna “lektira” sa VHS-a. Scene u kojima mladi gangster ubije Azijata nazivajući ga “žumanjkom” su se prepričavale nekim perverznim oduševljenjem, divljenjem pa čak i vrstom zavisti, u stilu “da barem toga ima kod nas“. Naravno, apsurd je tim veći što su ti filmovi u načelu bili kritika tog i takvog društva, ti mladi razbojnici su bili negativni likovi, prikazani kao produkt jednog nakaradnog sistema vrijednosti, ipak, malo tko je mario za poruku, sitni fragmenti gangsterske egzotike u kojoj ovisnik nudi dileru “blowjob” za crack, bili su jedino što je iza tih filmova ostalo.
Body Count je bio soundtrack takvih priča, Ice-Tje svoju kvartovsku liriku udružio sa rifovima školskog kolege po imenu Earnie-C i ostalo je povijest. Osim povijesti tu je i “Cop killer“, stvar bez koje niti jedan tekst, priča, osvrt o ovom bendu ne mogu proći. Pjesma koja je nesumnjivo veliko breme ali i okidač za privlačenje pozornosti koja je vrlo vjerojatno nesrazmjerna s kvalitetom. Valja podsjetiti da je 1997. godine Body Count punio zagrebački Dom Sportova, pitanje je da li bi uopće i gdje svirali da nije bilo čitavog skandala oko pjesme u kojoj se nedvosmisleno poziva na ubijanje policajaca. A.C.A.B spike današnjih wannabe huligana su za to samo pizdin dim.
Bilo kako bilo, sporna pjesma nije izašla na selftitled debitantskom albumu iz 1992. godine, Ice-T ju je na koncu sam povukao jer je razina histerije dosegla taj nivo da je prijetila opstanku benda, ugovor sa Sire recordsom (sub label Warnera) je uslijed pritiska javnosti propao i kult je rođen. Mali dio naklade singla spornog uratka je brzo razgrabljen i postao je “vruća” roba kolekcionara. Do kuda je sve to išlo govori i činjenica da sam za samo snimku te pjesme uspio razmjenom od klinca iz zgrade dobiti nekakvu duplu kazetu Iron Maidena, moguće “Best of the beast” ako me sjećanje ne vara.
Uglavnom bend nakon (unatoč svemu) hvaljenog debija, izdaje još tri albuma: “Born dead” (1994.), “Violent demise: The last Days” (1997.) i “Murder 4 hire” (2006.) sa ne baš pretjeranim uspjehom kod kritike, a pogotovo kada je riječ o potonjem albumu. Tri originalna člana su u međuvremenu pokojna, tako da Body Count na recentnom albumu “Manslaughter” (2014.) egzistira na ionako dominantnoj kreativnoj liniji Earnie-C * Ice -T. I sada, kao ponosnog vlasnika originalnih CD-a prva tri albuma (četvrti album sam preslušao jednom u životu), da me je netko priupitao što očekujem od novog materijala ovog benda nakon osam godina pauze, rekao bih – ništa, nula, propast. Nastavak katastrofe započete sa “Murder 4 hire“. Očekivao bi opetovani pokušaj revitalizacije zlatnog doba s početka devedesetih koji će završiti totalnom katastrofom. I šta se dogodi?
Manslaughter” uopće nije loš album. Unatoč ili možda ipak usprkos činjenici da Ice-T iako već vjerojatno dvadeset godina nije bio u South Centralu, i dalje nalazi inspiraciju i ideju u socijalnoj problematici crnačke populacije. On i dalje vrlo uvjerljivo priča priče iz geta, a Earnie sve to prati žestokim rifovima i opakim trash solažama. Ok, ima i banalnosti u svemu tome, pa i kontradiktornosti kojima život ovog pjesnika ulice obiluje, sjetimo se samo “Cop Killer” vs. Uloga u seriji “Law&order” gdje Ice glumi policajca/detektiva. Tako i na ovom albumu dolazi stvar “I will always love you” koja se odnosi na ratne veterane SAD-a i njihove “zasluge” za sveameričku slobodu koju Ameri uživaju. Dakle i tako se kasapljenje Iraka ili neke druge zemlje udaljene tisućama kilometara može gledati.
Ipak, na stranu politička sljepoća glavnog junaka, njegova najveća snaga leži u činjenici da je kao već ostvarena njuška gangsta rapa osnovao rock bend, pa će tako na ovom albumu podsjetiti i na to čiji je refren “99 problems” danas megapopularne stvari megapopularnog Jay-Z-a. Album je “Home invasion” godina 1993. – beat that motherfucker. Prvo slušanje novog albuma će osim “99 problems“, svakako apostrofirati i “Institutionalized 2014“, obradu istoimenog hita benda Suicidal Tendencies, dakako dodatak “2014” nalaže da je riječ o “lyrics update” verziji za nove generacije.
Talk shit, get shot“, “Pray for death“, “Enter the dark side” i naslovna slayerovskaManslaughter” nastavljaju tradiciju opakih, katkada mračnih osobnih ispovijesti. Ice to jednostavno radi na uvjerljiv način, koliko je uspio po vlastitim riječima “opet učiniti rokenrol opasnim“? Ne znam. Ali da zvuči dobro – jednostavno, zvuči. Opet je ljut, nabrijan, brutalan, mamojeban. Opet ima porno sljednika legendarnih “Evil dick” i “Strippers“, ovoga puta riječ je o “Black voodoo Sex“, konačno ima album koji staje uz bok legendarnom debiju i tko god kaže da ga ta spoznaja nije iznenadila – laže.
Ovakav album Body Counta u 2014. godini je malo tko očekivao. Unatoč ponekim propustima tipa “Pop bubble” u kojoj gostuje Jamey Jastaiz Hatebreeda, sve u svemu ovo je jedan jako dobar album crossover/trash metala ukrštenim sa legendarnim gangsta stavom očito neuništivog Icea.
BC in the house. Again. Motherfucka’ ***

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s