Nele Karajlić – "Fajront u Sarajevu" (i razumu)

Prije otprilike godinu dana iz jedne facebook korenspodencije između Irfana Karagića i moje malenkosti  nastao je tekst „Nele Karajlić – od sarajevskog mita do beogradske budale“. Nije ta prepiska imala za cilj nastanak teksta ili bilo čega u smjeru toga da naša razmjena mišljenja postane nešto dostupno širem krugu ljudi, ali spletom okolnosti i urigiranjem urednika portala Akuzativ, nastao je tekst i na moje iznenađenje raširio se vrlo brzo regionalnim internetskim prostorom. Reakcije su bile velikom većinom pozitivne, a očito je lik i djelo Neleta Karajlića nešto što i dan danas izaziva kontoverze te privlači zanimanje ex-yu „raje“. U vrijeme objave spomenutog teksta, knjiga „Fajront u Sarajevu koja predstavlja autobiografsku ispovjest dotičnog, još nije bila izašla, pa se tek ove godine nakon njenog izlaska ponovo intenzivirala priča o jednom od glavnih protagonista New primitivespokreta, te je vjerojatno u skladu s tim portal Tačno.net preuzeo naš godinu dana star tekst objavivši ga na svojim stranicama.

Zašto ovaj uvod?
Čisto iz razloga jer su ovoga puta reakcije na tekst išle uglavnom u smjeru nedavno predstavljene knjige u kojoj je po mišljenju pobornika Neletovog lika i djela citiram : „Nele sve objasnio“, što će reći da sve „objede i laži“ napisane o njemu do sada padaju u vodu objavom ove „dragocjene insajderske još neispričane priče o Jugoslaviji“. Mašala. U toj sveopćoj „Nele objasnio“ klimi, meni je jedan izuzetno korektan gospodin iz Srbije ponudio „Fajront u Sarajevu“ na dar i tako sam došao u posjed ovog (ispostavilo se) malog „remek-djela“ ljudske gluposti. Kažu, ljudi kažu, da se knjiga ne sudi po koricama i u pravu su, premda ima izuzetaka gdje meki uvez, narodnjačko-iscjeliteljski stav i blago blesavi pogled glavnog junaka na naslovnici sasvim dobro predočavaju stanje površnosti, jednoumlja, košmara i očaja koje donosi osobna ispovjest junaka s Koševa.
Prije svega, kao pisac, Nele je očajan i samo nebo zna što mu je trebala narativna forma kroz odnos dva fiktivna lika, Sudbine i arkanđela Azraela koji ga prate u teškim trenucima preživljavanja srčanog udara koji ga je prije nekoliko godina uistinu pogodio. Odnos Sudbine koja drži stranu Neletu i Azraela arkanđela smrti koji ga je došao odvesti se isprepliću sa bigrafskim elementima koji su iznešeni kao emotivna i na trenutke patetična sjećanja glavnog protagoniste u trenucima kada mu život visi o koncu. Klišejiziranost tih dijelova Neletove priče graniči sa banalnošću i predstavlja pravu muku za čitatelja koji se mora boriti sa Sudbinom koja je u haljini od engleskog tvida a obod šešira joj baca sjenu do pola lica, nakon nekoliko pasusa tih nadri-književnih vratolomija, počeo sam preskakati te dijelove i koncentrirati se samo na biografske elemente koji ujedno predstavljaju najzanimljiviji moment ovog izdanja.
Naravno, nemojte misliti da Nele u svojim biografskim izlaganjima briljira i da njih ne uspjeva uvaljati u blato i mulj frustracije koja je očito (p)ostala dio njegovog habitusa, jer ma koliko je meni iz pozicije čovjeka koji je odrastao na Zabranjenom Pušenju, zanimljivo čitati o fragmentima podrumskog nastanka tog benda i odnosu između Seje aka Davora Sučića i Neleta, toliko je zapravo gadljivo pa možda u neku ruku i žalosno čitati nemušte pokušaje pravdanja i samouvjeravanja jednog nesretnika kako je njegov put prema dole bio uvjetovan nemogućnošću izbora i naivnošću. Jer hej, Nele je bio nevina i naivna Jugoslavenka okružena muslimanskim i hrvatskim seksualnim predatorima. Kako tragično. I ne samo to, tu poziciju „naivnosti i lakovjernosti“ Nele ne pripisuje samo sebi kao individui, nego po staroj navadi srpskih mitologa on to pripisuje čitavom Srpskom narodu:
Tita su voljeli svi naši narodi i narodnosti. Slovenci i Hrvati zato što im je napravio državu, abolirao ih od zločina, preveo ih na pobjedničku stranu i asfaltirao im put ka samostalnosti. U tri trake. Makedonci, Crnogorci i Muslimani zato što im je dao ime, naciju, zastavu, a ostalo se može naći kod Kineza. Albanci ga obožavaju. Dao im je sve. Tita nisu voljeli jedino Srbi i ustaše, a pošto su ustaše nekad bili Srbi, možemo slobodno reći da Tita nisu voljeli samo Srbi. A Srbi su ga napravili. Bez Srba, Tito ne bi postao Tito!
Kakav maestralan zaključak „istoričara“ Neleta! I sada, ja o Neletu mislim jednako loše kao i prije, ali što da mislim o ljudima koji mi pod nos guraju ovu knjigu kao nekakav dokaz o Neletovoj ispravnosti (sic!)?
Premda, kako ovaj tekst namjeravam završiti Irfanovim komentarom , neću moći ovdje razložiti i ukazati na svaku budalaštinu koju je beogradska budala uspjela ugurati u tih 370 starnica svog lupetanja onkraj razuma, jer jednostavno to bi se onda pretvorilo u feljton od desetak nastavaka. Stoga možemo preći na ono što su mnogi željno iščekivali kada je sama knjiga najavljena, a to je razlog Neletovog odlaska iz Sarajeva u predvečerje rata i njegov kasniji odnos prema čitavoj situaciji u Bosni. Naime, ja sam isto izbjeglica i to iz Vojvodine, znaš Nele to ti je ona pokrajina gore prema Mađarskoj u kojoj je početkom devedesetih bilo dosta „nezgodno“ biti Hrvat. Prijetnje, kasni noćni pozivi, kucanja na prozor, upadanje četnika u dvorište, stari u ćuzi iz političkih razloga, ima toga Nele po cijeloj bivšoj Jugi, ima priča za hiljadu knjiga. Znaš Nele brate one likove Slobu i Dobricu koje si „ispustio“ spomenuti u svojim lamentacijama o „uzročno-posljedičnim“ odnosima u Jugoslaviji,  po kojima je opsada Sarajeva i besmisleno mrcvarenje toga grada nešto strašno, ali je čitav taj zločin ipak po tebi potrebno gledati kroz prizmu izbora na koje su pohrlile Sarajlije i tako sami sebi navukli omču oko vrata? Znaš Nele ono kada kukaš o NATO bombardiranju tvoje voljene Srbije, nije mi jasno kako tu nisi vidio „uzročno-posljedični“ moment uzevši u obzir gore spomenuti dovojac bez kormilara –  Sloba&Dobrica? 
Zanimljivo je brate s kojom mržnjom progovaraš o Hrvatima apostrofirajući NDH i Jasenovac kao uzrok svih kasnijih posljedica i „nestašluka“ koje su izvodili radikalni primjerci roda tvoga naivnoga. Čisto da ti javim, možda još nisi čuo, ali hrvatski antifašisti su udarili temelje Hrvatske, više od stotinu tisuća antifašista od kojih je gotovo polovica poginula u borbi sa okupatorom. Nisam siguran koliko takve kao ti zanimaju fakti, jer ipak ideološka sisa na kojoj visiš i na kojoj bijedno pod skutima Emira wannabe Nemanje gradiš svoj „imidž“ pravog Srbina, je očito previše omamljujuća da bi tebe zanimalo bilo šta van zadanih mitoloških okvira. Ali pazi paradoksa, kao što i sam priznaješ, uvijek ti je trebao oslonac, kapiten u životu, nekada Sejo danas Emir, kolika je to nadrealistična situacija, pazi brate koji je to dobar skeč u kojem jedan Srbin, potomak Gavrila Principa svoj put prema apsolutnom nacionalnom osvještenju nalazi pod skutama jednog Muslimana koji se pretvara da je Srbin? Uspio si brate, pretvorio si život u skeč, dostigla te fantomska ruka umjetnosti koja je ogledalo života. Ili je možda obrnuto, možda je život ogledalo umjetnosti?
Mogu ja Nele kao izbjeglica, možda više od bilo koga razumjeti tvoj strah koji si osjećao dok si kenjao u svom sarajevskom toaletu gledajući kroz prozor na parking zgrade zaklonjen od ulice, i razmišljao kako će te za tri dana tu (možda) streljati. Mogu Nele, stvarno onako ljudski, i mogu shvatiti zašto si se spakirao i otišao jednim od posljednjih letova JAT-a za Beograd, ali zašto si nastavio kenjažu sve ove godine, to brate ne shvaćam. Uz najbolju volju, ne shvaćam. Ne shvaćam, baš onako kako ti u knjizi ne shvaćaš zašto je Memorandum SANU toliko oklevetan dokument i po čemu je veliko-srpski. Ne znam Nele, možda da ga pročitaš? Probaj ga shvatiti iz pozicije ne-srpskog življa na prostorima koje on obuvaća svojim teritorijalnim pretenzijama. Ne znam Nele je li tvoje divljenje Gavrilom Principom inicirano anarhističko-slobodarskim idealima, ili onim nakaradnim svojatanjem dijela radikalne srpske manjine? Je li Gavrilo junak a Vlado Černozemski terorista? Koja je razlika kada je riječ o ubojstvu prestolonasljednika ili kralja bilo čega bilo gdje? Stavimo na stranu vanjskopolitičke utjecaje moćnika, koja je razlika u glavi atentatora koji za cilj ima maknuti jaram sa vrata svoga naroda?
Ali, bilo bi dosta. I previše. Tek da znaš, svega ovoga ne bi bilo da nisi „čekao sabah sa šejtanom“ i snimio album koji nikada neće prestati biti dio mog odrastanja, album koji nigdje drugdje nije mogao nastati osim u Sarajevu te 1985. godine, bio si na pravom mjestu u pravo vrijeme. „Fajront u Sarajevu“ je ujedno i fajront u tvojoj glavi, blijedi pokušaj brisanja usrane guzice jer Nele, izbor između čovjeka i nečovjeka uvijek postoji, ma koliko nas suprotno uvjeravali oni koji izaberu ovo drugo.
Za kraj, Irfan će dati svoj obol čitavom osvrtu. Kao i prilikom pisanja prvog teksta ovo je crna masna točka na kraju:

Postoji dug spisak  logičkih paradoksa, koji naprosto bodu oči, kad ljudi poput dr. Karajlića uzmu za pravo da objašnjavaju vlastito viđenje one klasične balkanske storije na temu “kako je počeo rat na mom otoku”. Po meni nije sporno to pravo da se iznese neko vlastito viđenje, problem je u nastojanju da se takvo što nametne kao jedino legitimno i najbliže istini. Prateći srpske medije, bilo eletronske ili printane, stekao sam utisak da je knjiga “Fajront u Sarajevu” neka vrsta opraštanja od rodnog grada, ali u onome tragičnom, pseudo-historijskom tumačenju Andrićeve kratke priče “Pismo iz 1920”. U tom smislu, kao žrtve nekakvog montiranog procesa ili ideološke kolizije sa Sarajevom, a kroz njega i Bosnom i Hercegovinom, padaju zajedno “pokošeni”, skupa sa plejadom sličnim sebi tipa Mome Kapora, Karajlić sa haverom Kusturicom. Prije njih, treba li naglasiti, najpoznatije žrtve nekakve “endemske bosanske mržnje” su bili Ivo Andrić i Meša Selimović. Ali tu dolazimo do cijelog tragikomičnog nesporazuma u koji su uvučeni mrtvi Andrić i Selimović, a njihov pisani trag i velike riječi poprimaju mračan i zlokoban proročki prizvuk. Oni na ušću Rzava u Drinu postaju ideolozi, a njihova djela politički pamfleti, dok poznati akteri postaju jedini pravi baštinici Istine i ovlašteni medijumi, koji u svijetlu zakašnjele renesanse u Istočnoj Bosni, uspostavljaju kontak sa pokojnim nobelovcem i onda usplahirenoj masi gladnoj vlastite spoznaje, tumače pasuse “Na Drini ćuprije” u ekstazi drevnih psalmista. Kraj priče. Padaju zastori. Iza njih zadnji autobusi sa školskim ekskurzijama se vraćaju nazad za Šumadiju, dok pripadnici Četničkog ravnogorskog pokreta produžuju na Draževinu da Čiči odaju počast. Nad mezarima Lukićevih žrtava, ženama, starcima i djecom, koji su živi spaljeni u Pionirskoj, lebde stihovi Baje Malog Knindže. Endemska bosanska mržnja ne stanuje ovdje, ona je tamo daleko iza onih mračnih bosanski planina, u smjeru Žepe i Podžeplja, prema Sarajevu. To je ono mjesto odakle je emigrirao i posljednji Mladobosanac-Muharem Bazdulj. Na kraju, kao neka vrsta šlagvorta, pada mi na pamet intervjuu Meše Selimovića koji je dao zagrebačkom Startu u avgustu 1972 godine. On na pitanje novinara-šta obično poručuje svojim čitaocima?-kaže, citiram: ” Ja obično nemam poruke. Mislim da je to nedopustiva pretencioznost. Poruke imaju proroci, vođe naroda, a pisac ima svoje iskustvo. Ako neko iz toga izvuće neko iskustvo, dobro je. Ili ako postavi sebi neko pitanje na koje ne zna da odgovori…” Što se tiče “Fajronta u Sarajevu”, bojim se da je Konstantinović u pravu-“iskustvo nam je palanačko”. “Ko ne voli Kradžića Rašu, popušio kitu našu”. Unza, unza, unza…


8 misli o “Nele Karajlić – "Fajront u Sarajevu" (i razumu)

  1. au contraire prijatelju..ne trpim generalizacije, vrijeđanja i prostakluk..a ti si upravo tako nastupio na mom privatnom blogu što je nešto slično situaciji da mi dođeš u kuću i za mojim stolom to činiš. Sorry but jebiga. No passaran.

    Sviđa mi se

  2. Neletovu knjigu sam pročitao onomad a tvoj komentar jutros. On nije
    objasnio, u svom književnom pokušaju, otkud mržnja prema njemu a ti
    nisi objasnio otkud tvoja mržnja prema njemu. Njegovu adresu nemam al'
    tebe mogu pitati.

    Žao mi je što su te nac.ludaci protjerali sa ognjišta. U Šidu sam
    1993. služio vojni rok i od tamošnjih žitelja sam čuo za slučajeve
    poput tvog.

    Sebe smatram stanovnikom planeteZemlje i sve podjele sem na ljude i
    neljude preizirem.

    Pozdrav iz Nikšića i piši kad uzmogneš.

    Tozo

    Sviđa mi se

  3. Moram primjetiti znakoviti izostanak cinizma i ironije u ovom drugom komentaru pa ću rado na njega pokušati odgovoriti iako odgovor zahtjeva nešto opširniju analizu nego što se na prvu može učiniti. Neleta ne mrzim, naprotiv riječ je isključivo o teškom razočaranju u neku vrstu idola generacije (ne moje, ja sam mlađi iako sam odrastao uz njegovu muziku). Shvaćam ogorčenje jer i ja sam isto osjećao kada sam napustio rodni kraj, shvaćam i tvrdokornsot u nastojanju da se nađe krivac i sam sam to činio, ali prije 15 godina a ne danas 23 godine nakon rata kada su se mnoge stvari pokazale onakvima kakve su zaista bile. E tu Nele stupa na scenu kao ignorant, koji 23 godine nakon rata i dalje protura svoju “istinu” ne pokušavajući ali niti najmanje sagledati širi kontekst čitave priče. Za mene je to teško razočaranje. Da si malo bolje upoznat s mojim pisanjem na ovom blogu, vidio bi da nisam nacionalno opterećen i da sam zastupam tezu “stanovnika Planete”, da simpatiziram anarhističku misao itd…a sve zbog te katarze koju sam ponajprije u duhovnom smislu prošao…Nele nije, i to je tragedija za jednog naoko inteligentnog čovjeka..tragedija da potpiruje velikosrpske mitove 23 godine nakon rata. Ovih dana su u Srbiji uhićeni neki ljudi, zločinci iz Srebrenice…isti oni kojima se ponosi Mile Dodik…isti onaj Dodik kojeg Nele u transu grli u sred Banja Luke. Da skratim (a ako želiš da nastavimo komunikaciju možeš se javiti na mail mihaelpinter@gmail.com gdje možemo opširnije) Nele i ljudi poput Neleta bi trebali biti mostovi a ne barikade na Balkanu, oni bi trebali biti predvodnici Stanovnika Zemlje a ne čopor s dna kace koji niskim strastima hrani radikalnu mladunčad. Prije par dana sam bio na koncertu Discipline Kičme…Koja je most, i ne samo Koja…Cane..pokojni Vlada Divlja..pokojni Čavke…Milan..to su LJUDI…a Nele..Nele je jebiga..ruina.

    Sviđa mi se

  4. Nisam citao Neletovu knjigu. Video neku vest da promovise knjigu preko Dveri (za neupucene Dveri su partija u Srbiji sa klericno-ortodoksno-nacionalnim motivima i agendom a.k.a. “srpske zemlje su tamo gde su srpski grobovi” ) i rekoh da vidim sta kazu kriticari . Cit'o sam doduse neke komentare na Amazonima i online knjizarama od “jaooj ova knjiga je divna. kako nele divno pise. on ej pravi umetnik”, do “ova knjiga sranje” ali..digresiram.

    Od svih kritika ovo je do sad “most heart felt” kritika koju sam do sad procitao. Ima malko ogorcenosti prema Neletu, ali opravdano – s'obzirom na lik i delo doticnog. Ne razumem ljude koji kritkuju autora ove kritike. Ja sam sa Kosova, izbeglica koji je pobegao u mnogo gorim uslovima negoli je to Nele (eh, da sam avionom). Dobro poznajem Srpski nacionalizam a i Alabanski.

    Ono sto sam procitao o knjizi i sve kritike (ne zelim da kupim knjigu) pro i contra vuku jedan te isti motiv. Nele je zrtva. Ne samo on nego i ceo Srpski narod. Vuce se ta neka prica tragedije, nesrtene Sudbine i globalne geo-poltike koja je zahvatila “napacen srpski narod” … a koju Nele projektuje kroz njegovu mu Sudbinu. Ono sto meni licno smeta je nedostatak prihvatnaja odgovrnosti, ili pak negiranja – ili pak kako autor u ovom tekstu oznacava kao nedostatak uzročno-posljedične retrospektive.

    No, oduzih, htedoh reci kako branitelji Neletovog (sadasnjeg) lika i dala mogu da pene koliko god hoce i da napaduju autora ovog teksta kao nekog ko mrzi i ko je naiconalno opterecen…ali cinjenice pokazuju drugacije. Kada ti knjigu promovise jedna on ultrancionalnih partija .. ne mozes se vaditi na pricu o Jugoslvenstvu ili nekoj politckoj neutralnosti (da ne kazem objektivnosti) kada “barabar” (Albanski izraz) sedis i promovises knjigu sa jednim od najvecih damagoga Sprskog nacionalnizma danas. Cini mi se ni Satan Panonski ne bi bio toliko….lud.

    Poslednje, slazem sa sa autrom, da postoje veliki broj “kant-autora” koji nisu mesali prste i kenjali a ljudi koji su imali tragicniju sudbinu od Neleta (zemljak mi Bekim Fehmiju je od takvih i preporucjem njegovu knjigu zarad objektivnosti ) i nosili krst tezi negoli to nele ikada nosio.

    Jedno doduse skidam kapu Neletu. Covek srao, pa pojeo ta govna, te ih sad guta kroz autobiografije. Mislim i za to treba imati muda. Znas da smrdi, znas da je se tesko vari ali gutas. Kao dezodorans, potom, pozoves Dveri da ti promovisu knjigu. Bem ti coveka.

    Sviđa mi se

  5. Ja sam Hrvat iz Vojvodine..što me ne izuzima iz polja zdravog razuma koji mi govori da izbjeglička sudbina nije i ne može biti opravdanje za nacionalizam. Ljudi se prave blesavi, budimo otvoreni. Nele je nacionalista, daje vjetar u leđa nacionalistima, ignorant je, podržavaju ga ignoranti. Naravno, on tvrdi da to nije točno ali se istovremeno ne pokušava decidirano distancirati od tih krugova koji mu između ostalog osiguravaju jednim dijelom – egzistenciju. Dakle, pragmatično držanje desnog kursa. Nego, pazi jednu stvar….ne vučem paralelu između Thompsona i Neleta, jer napose Neleta poštujem na ime ranih radova Pušenja…ali imaš situaciju u Hrvatskoj gdje se određeni politički i javni krugovi nisu u stanju decidirano distancirati od Thompsona koji se posljedično nije u stanju na isti način distancirati od ustaštva, pa ti se tu kako bi rekli u Vojvodini “okruglo pa na ćošak” vječito vode neke rasprave u kojima on apriori odbacuje ustaštvo, dok istovremeno radi sasvim suprotno…isto iz pragmatičnih razloga…Stoga mi nije jasno, zašto se pravimo blesavi? Nele je srpski nacionalista..kao takav za mene je ruina, nečovjek, olupina kao što držim i za svakog drugog nacionalistu iz bilo kojeg jebenog balkanskog plemena. Jebite se više svi, zar nam nije dosta govana, krvi i plača? Nije? Onda se uhvatite u kolo s Neletom i sličnom žgadijom pa za dvadeset trideset godina opet “oslobodite” Sarajevo od života. Tko vam šta može, razum je ionako underground na Balkanu.

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s