Đorđe Balašević – kužeri vs.nekužeri

Kao selektor, izbornik i kapetan regionalne reprezentacije u gubljenju vremena, mlaćenju prazne slame i laprdanju na dalj, moja malenkost je baš u ovu subotnju večer odlučila dati grafičke konture  jednoj od gore spomenutih “disciplina“. Naime, već dugo mi se ova misao provlači kroz glavu i nije prvi puta da se susrećem sa vrlo sličnom situacijom u godinama svog “staža” kojeg odrađujem kao zadrti “gubitelj vremena“. Šta je na stvari?

U svom namćorastom rešetanju po muzičkim (ne)ukusima svojih susjeda iz ulice, supruga mi je iznijela činjenicu kako u jednom slučaju i nisam baš u pravu jer “oni” naime između ostalog slušaju ni manje ni više nego Đorđa Balaševića! Eto, Đorđe je kao neka garancija njihove pozicije u stadu “kužera”, jer ja naime u svojoj sasvim subjektivnoj diobi, ljude djelim na pomenute “kužere” (znaju šta je muzika) i “nekužere” (ne znaju, u zabludi su ili ih nije briga za muziku kao takvu) kada gledamo na svijet kroz prizmu pop-rock kulture. Naravno sebe sam smjestio među “kužere”, a gdje drugdje!?

Uglavnom ta “priča” sa Balaševićem kao nekim garantom “kuženja” je nešto kako rekoh s čime sam se već nebrojeno puta susreo tokom svog kratkog i besmislenog života. Znate onu storiju u dimu lokala i izmaglici pive i vina, ruka neznanca na ramenu i usklik oduševljenja:

Ooooo pa ti Đoleta slušaš...super mi je ona…ona..L…La…kako ide…

Priča o Vasi Ladačkom!?

E da..da..ta je mrak…to kad čujem..

I onda se niz nastavi sa Zdravkom Čolićem popularnim Čolom, Dinom Merlinom ili nekim sličnim umjetnikom u čije muzičke kvalitete stvarno ne ulazim ali što bi rekao Koja: “Ni prošlo pored gramofona“. S godinama, to je postalo skoro pa neko pravilo. Povodom toga, odlučio sam svojoj dragoj supruzi grafički (što se ono kaže – nacrtati) prikazati formulu po kojoj “oni” na žalost ipak nisu kužeri. Đole naime ima tu u neku ruku “nesreću” da se nalazi na nekakvoj imaginarnoj međi, te ga kao takvoga često puta obuhvaća i oblak “nekužera”, ako ništa zbog svima poznatih i razvikanih balada ala Svirajte mi jesen stiže dunjo moja, s druge strane, Đorđe je kalibar Neila Younga, Brucea Springsteena, Boba Dylana, Leonarda Cohena, Toma Waitsa, nesumnjivo najveća lirička njuška ovih prostora i “kužeri” to kuže, te ga po logici stvari kao takvog zahvaća i njihov oblak.

U tome je trik.

Napomena: Klik na sliku za uvećanje.


Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s