Zoster – "Srce uzavrelo"

Ako izuzmemo album Goribora „Evo je banja“, ne mogu se baš sjetiti nekog „domaćeg“, točnije regionalnog izdanja kojeg sam s više nestrpljenja čekao u posljednjih desetak godina, nego što je to slučaj sa albumom „Srce uzavrelo“ grupe Zoster, četvrtog u njihovom katalogu. Pratim ih od samih početaka i albuma „Ojužilo“ kojeg su izdali 2005. godine, potom je došao „Festival budala“ (2007.)  pa nakon četiri godine malo je reći odlično izdanje „Imači kada“ (2011.) i konačno početkom tekuće godine Zoster se ponovno ukazao i opet nije razočarao.

Počevši od „Ojužilo“ pa sve do recentnog „Srce uzavrelo“, evidentan je pozitivni pomak, sazrijevanje, odrastanje jednog izrazito talentiranog autora u vidu Marija Knezovića koji je uspio Zoster ostaviti u „sjeni“ i izbjeći vulgarnost mase kojoj je pribjegla nekolicina u samom korijenu muzički srodnih bendova. Za razliku od Dubioza i S.A.R.S-eva koji se trude podilaziti najnižim estradnjačkim porivima i generalnom prostituiranju kritičke misli, Zoster je zadržao dostojanstvo i uznapredovao do sasvim drugog kako muzičkog tako i liričkog nivoa. Stoga, očekivano, nije toliko zanimljiv širokim masama. Što je sasvim uredu, koja je bolja potvrda pravog puta i kvalitete od toga da te ne slijedi rulja?

Izvjesno neizvjesni Mirko Pajčin aka Baja Mali Knindža te Safet Isović su pjevali o Gavrilu Principu, prvospomenutog ološa spominjem čisto iz razloga što radikalni nacionalistički talog pokušava Principa smjestiti u svoju kaljužu gdje on bio heroj ili nekome zločinac nikako ne pripada. U tom pogledu najavna stvar Zosterovog albuma koja nosi ime „Gavrilo“ stavlja određenu protutežu u sveopćoj morbidnoj fašizaciji lika i djela čovjeka čije je „srce uzavrelo“ u mnogočemu odredilo sudbinu ljudi na ovim prostorima. Singl koji ako i izuzmemo neizbježne ideološke i političke konotacije u muzičkom smislu predstavlja jedan o ponajboljih trenutaka Zostera uopće.

Za razliku od prethodnika „Imači kada“ koji je u jednu ruku bio vrhunac i kulminacija onoga što su najavili „Ojužilo“ i „Festival budala“, recentno izdanje donosi prije svega dašak zrelosti i u muzičkom smislu otvaranje sasvim nove stranice benda. Žanrovski bi bilo nezahvalno nabrajati  gomilu utjecaja koji se čuju u zvuku Zostera na ovom albumu, ipak, uzmimo za primjer „Ko Kain i Abel“ i „Volio sam te“, numere koje bi muzički pristajale Tarantinovom filmu sa svojim surf rock manirima. Zoster jednostavno briljira, bilo da je riječ o klavirskoj baladi „Plačeš“ ili atmosferom bliska Nick Caveu i Bad Seedsima „Ja znam da ne izgledam“, ovo izdanje u mnogočemu podsjeća na filmski soundtrack ponajprije zbog atmosfere i ujednačenosti kako u smislu kvalitete tako i činjenici da je ovo ploča koja ima glavu i rep te sasvim jasno odašilje poruku jednog zrelog skupa muzičara koji se poput kameleona mogu u svakom trenutku prebaciti na drugi muzički kolosijek i opet ostati jednako uvjerljivi i dobri.

Početak je godine i zaista bi bilo smjelo pričati u ovom trenutku o albumu godine, kako god „Srce uzavrelo“ će se vrzmati negdje oko vrha, Zoster je muzička priča vrijednja pažnje, ne okreći glavu brate.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s