Disciplin A Kitschme – ekskluziva u Močvari

Posljednja velika njuška onoga što se može svesti pod zajednički nazivnik jugoslavenskog rokenrola – to je Dušan Kojić – Koja. Niko, niko kao on ne uspijeva istovremeno biti kultna figura jednog prošlog svršenog doba i relevantan muzičar današnjice. Imam pri tome na umu i Caneta i Rundeka i možda još pokojeg lika, ipak, samo jedan je – najbolji.

Može ovo izgledati kao “ostrašćeno” pisanje pod dojmom fantastične koncertne večeri, ali nije, vjerujte i kada prođe ova buka u glavi, isto ću razmišljati. No prije svega jedan mali kuriziotet, naime na ulazu u klub se osim standardne procedure “žigovanja” dijelio i mali bedž s “Neukusu treba reći NE!” stihom/parolom, što je bez obzira na simboličnost ipak gesta vrijedna hvale, ako ništa zbog osmijeha koji je izmamila na licima posjetitelja. S druge strane taj potez je čin otpora koji progovara minimalistički i dostojanstveno, bez puno pompe o pošasti neukusa, mediokriteta i osrednjosti. Progovara više od bilo kojeg naricanja u medijima i na društvenim mrežama na temu sisatih kalaštura koje kak ti skrnave “posljednji bastion kulture” Lisinski. Naricanja koja između ostalog hrane pažnjom zvijer kojoj se načelno protive. Za mene su mjesta poput Močvare ili KSET-a žile kucavice kulture ovoga grada, a jedini način da se neukusu kaže NE je taj da se bude na pravom mjestu u pravo vrijeme. Sinoć od 22 h je Močvara bila takvo mjesto.

Koncert koji je nosio epitet “ekskluzivnog” je otpočeo desetak minuta iza 22 h instrumentalom “Himna”, a koliko sam primjetio uz Manju, Koju i Igora, za bubnjevima nije bio inače standardni Miloš Velimir. Službeni “razlog” ekskluziviteta ovog nastupa Discipline je promocija recentnog box-seta “Ove ruke nisu male…3”, izdanja koje donosi neke od najupečatljivijih trenutaka rokenrola na ovim prostorima. “Zeleni zub” je bio prvi veći “blast from the past” koje je Koja tijekom cijele večeri kombinirao s pjesmama novijeg datuma poput “Društvena mreža”, “Neko mora to da spreči”, “Prestani da mrziš”, “Neukusu treba reći NE!”, “Ako ti je glasno” te recentnim singlovima “Ovisnik o moći” i “Samo disciplina”. I zapravo je fascinantna ta vanvremenska moć i svježina Disciplininog ritma koji na jednak način ostavlja bez daha bilo da je riječ o pjesmi iz 1989. godine ili onoj iz 2011. A tročlana puhačka sekcija koja se po potrebi ukazivala na pozornici je uz usnoharmonikaša Djekea dala puni obol kultnim numerama “Tata i mama”, “Betmen Mandrak Fantom”, “Ah kakva sreća”, “Zlopamtilo”, “Da li ti znaš za neki drugi ritam” te napose završnoj “Buka u modi” kojom je okončan drugi bis i čitava koncertna večer.

Fuzija jazza, ravea, noisea, funka, drum&bassa, rokenrola provučena kroz Kojin bas čini fantastičnu ritam sekciju (kojom Koja dirigira autoritativno na trenutke podsjećajući na Michaela Giru iz Swansa) koja malo koga može ostaviti ravnodušnim. To je raspon od Melvinsa iz sludge faze preko Beaste boysa do Funkadelica, dva sata suludog tempa, jama, improvizacije, znoja, buke i sreće. Ah kakve sreće. Sukladno s tim, malo tko je sinoć u punoj Močvari uspio ostati miran i staložen u onakvoj atmosferi pozitivnog ludila koje je kulminiralo Kojinim krikom tokom “Buke u modi”. Krik najbolje jugoslavenske grupe svih vremena, sviđalo se to vama ili ne jer posljednoj velikoj njušci jugoslavenskog rokenrola  se sviđa da vam ne bude prijatno.


Svi zamnom!

2 misli o “Disciplin A Kitschme – ekskluziva u Močvari

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s