Punčke i ### – u Tvornici premalo ljudi i predobri bendovi

###
Ne događa se često u mojim pohođenjima koncertnih događanja da veći predmet interesa bude predgrupa u odnosu na glavog igrača večeri. Sisački instrumental/noise/post/rock bend ### je jedna od tih iznimaka. Ovaj trojac (dvije gitare + bubanj) trenutno predstavlja jednu od bučnijih, intenzivnijih, eksplozivnijih i zanimljivijih koncertnih “atrakcija” čije vrijeme a shodno tome i publika će vjerujem tek doći. Sinoć su u solidno popunjenom (ceradnom obliku) velikom pogonu Tvornice oko 21:30h otpočeli svoj četrdesetminutni set i natjerali me da tokom “Iako se ne zna tko ti je otac ti si ipak jedna sjajna jegulja” zavapim što se čitava priča ne odvija u nekom zbijenijem i intimnijem prostoru. Iako, ne može se reći da ih je Tvornica “pojela”, a pogotovo ne nakon što im se na “Brali smo cvijeće u Pyongyangu” pridružio povremeni basist Naranča (inače duži bas u bendu Nine Romić), koji je zauzevši centralnu poziciju na pozornici čitavu priču digao na novi nivo glasnoće i intenziteta. Od tog trenutka se lavina prekrasne buke i žestine sručila prema publici kojoj je bend uzeo najbolje od žuvota i pružio najbolje od sebe a sve je kulminiralo s “Tristo naopakih križeva” na kojima se bendu priključila basistica Punčki, Anja Tkalec i bio je to distorzirani orgazmički finiš. Jednostavno prekrasno. 
Nakon ###, na pozornici su se već spomenutoj Anji priključile bubnjarka Ruby i gitaristica/pjevačica/motor/mašina benda Lucija. O Punčkama se puno priča, toliko da se može govoriti i o famoznom hypeu koji je što se mene tiče nakon sinoć viđenog u potpunosti opravdan. Stoga je šteta što Tvornica nije bila punija, jer nije baš da imamo pregršt ovakvih bendova a imam dojam da puno slabiji/potrošeniji izvođači pune taj prostor premda teško mogu stati u rečenicu s curama iz Vinkovaca/Novske koje su – r a z v a l i l e.
Lucija Ivšić je frontmenica svih frontmena, toliko impulzivnosti, žestine, neobuzdanosti koja podsjeća na razdraženu divlju zvijer u kavezu plus doza seksipila pojačana onim cijelu večer neukroćenim naramenicama grudnjaka, jednostavno je teško bilo ne ostati razjapljenih usta tokom i više nego upečatljivog nastupa. Žestina usporediva s onim što projecira frontmen sinjskog M.O.R.T.-a Ivan Katić – John, jer konačno M.O.R.T. i Punčke su bendovi koje ja želim gledati kao “headlinere” i predvodnike domaćih snaga na uštrb već izlizanih i potrošenih “velikana”. U tom pogledu bi se valjalo dotaknuti i onih što s našim novcima na javnoj televiziji “traže zvijezdu” pumpajući “rejting” članovima žirija dok im prave i istinske zvijezde i autorski talenti sviraju ispred nosa s malo ili nikakve podrške od strane institucija za koje rock nije kultura (sic!).

No da se vratim koncertu. Očekivano setlista se sastojala od odličnog debija “Sunčano s povremenom naoblakom” sa naglaskom na odličnu “Iz dana u dan”, a imali smo prilike čuti i dvije nove stvari koje ujedno najavljuju i nadolazeći drugi album, riječ je o pjesmi “Snijegovi” i već neko vrijeme u eteru hit singlu “Ocean”. Nakon sat vremena svirke došlo je vrijeme za bis koji se sastojao od “Petra Pan” i nešto laganije “Doručak” s kojim su Punčke zaključile ovu fantastičnu koncertnu večer na koju sam došao zbog predgrupe a otišao s pregršt pozitivnih dojmova o prvom imenu večeri. Punčke su pokazale kako se svira rokenrol. 

Ovako. Ili nikako.

Naklon. Al’ do poda.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s