Gang of Four u Tvornici, epizoda: "Šamaranje mrtvog magarca ispred crknute kobile"

Andy Gill
Gang of Four se nakon šest godina vratio u Zagreb, točnije u Tvornicu Kulture. U odnosu na Pauk 2008. godine, sada je Andy Gill ostao kao jedini originalni član benda nakon što je Jon King otišao svojim putem. Sukladno tome sinoć su sve oči bile uprte upravo u njega i gitaru čiji zvuk je u mnogočemu utjecao na čitavu pop-rock kulturu ovih prostora, pogotovo nakon legendarnog nastupa na Zagrebačkom bijenalu 1981. godine.

Prije 34 godine za Gang of Four su u prepunom Domu Sportova otvorili Haustor i Šarlo Akrobata, sinoć je to bila Discohernia za čiji nastup sam doznao doslovce na dan koncerta. Trojac u sastavu bas + bubanj + truba automatski asocira na Disciplinu Kitschme čiji nedavni nastup u Močvari je još uvijek u svježem sjećanju. Stipe Mađor (ex Hladno Pivo, trenutno Kawasaki 3p) na trubi svakako predstavlja “faktor” prepoznatljivosti kod benda koji kako i ime govori kombinira disco/funk/rock, intenzivan nastup u trajanju od nekakvih pola sata je ostavio solidan dojam o bendu iako je zvuk bio poprilično loš a vokal zbog “nabrijanog” basa praktički neprepoznatljiv. Za kraj seta su odsvirali “Ona se budi” od Šarla u nekakvoj disco verziji i najavili dečke iz Velike Britanije.

Oko 22:30h je na pozornicu stupio Gang of Four i otvorio sa “Where the nightingale sings” koja se nalazi na recentnom “What happens next” i tu je zapravo počela “napeta” utrka mrtvog magarca i crknute kobile koja se uz poneku iznimku, odvijala veći dio koncerta kroz koji je bend šamarao spomenuto mrtvo magare ispred publike koja je rijetko davala znakove života.

 

U suštini, nešto slično je bilo i za očekivati, publika u kojoj je bio popriličan broj “bijenalaca” je tu bila zbog post-punk biblije u obliku albuma “Entertainment!” i “Solid Gold”, pa su sukladno tome prvi taktovi “Not great man” označili “pravi” početak koncerta. Ipak ukupni dojam je nekako mlak ako izuzmemo ledeno “špricer” hladnu i upečatljivu pojavu Andyja Gilla, mlađahni bend oko njega s naglaskom na pjevača Johna Sterryja liči na natjecatelje X faktora koji se trude ostaviti dobar dojam ispred žirija. Ritam sekcija sasvim korektno odrađuje svoj posao ali u tome i jest problem, naime “odrađivanje” je riječ koja lebdi iznad pozornice. Nedostaje ona magična međuigra basa i gitare na kojoj se bazira dobar dio kulta ovog benda. Na koncu, bez Jona Kinga je krajnje upitna poanta bilo kakvog egzistiranja nečega što se naziva Gang of Four, možda najbolje u prilog tome govori činjenica da je u Tvornici bilo dosta zraka i prostora bez pretjerane uobičajene gužve kakva se susreće na većim koncertima.


“What we all want”, “Anthrax”, “At home he’s a tourist”, To hell with poverty” su očekivano bile najbolje prihvaćene tokom prvog poprilično kratkog dijela koncerta (cca. 55 minuta) tokom kojeg se i sam Gill prisjetio nastupa iz 1981. godine koji je u to vrijeme i njima očito puno značio. Nakom kratke paze je uslijedio bis koji je donio uvjetno rečeno “vrhunac” večeri kroz “Why theory?”, “Return the gift” i “I love a man in a uniform” sve do posljednjeg čina tokom kojeg je pjevač ubio boga u mikrovalnoj pećnici s nekom metalnom šipkom. Pomalo groteskno ako to gledamo kroz prizmu benda čije pjesme su nekada izazivale zabrane i prijetnju nametnutim autoritetima, normama i vrijednostima. Sve u svemu nakon nešto više od sat vremena bend se naklonio ne pretjerano impresioniranoj publici, Andyja i njegovu “rašpu” od gitare se isplatilo na ime kultnog statusa vidjeti i čuti, sve ostalo će brzo otići u zaborav.

Naslovna fotka: Ivica Drusany

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s