Imperija cumshot folka

Priča o imperiji cumshot folka odnosno turbo folka odnosno cajki je nešto što se svako toliko zakotrlja u javnom medijskom prostoru i izvuče poput bijelog zeca iz crnog cilindra s kopčom, cilindar nalik onom što ga skori zagrebački gost Slash nosi. Pa će tako inače sportski kolumnist s naglaskom na nogomet, Tomislav Židak posegnuti u cilindar pišući o Zagrebu i Dinamu:

“Na koncertu Zdravka Čolića usred Zagreba pjeva se Zvezdina himna “čija je ono zvijezda”, znojna i napušena gomila se njiše u ritmu. Kako li je tek u predgrađima, na “cajkama”…”

Vlasnik portala Index.hr, inače poznat po lucidnim i britkim facebook statusima koje ponekad škicnem, piše:

“Trend narodnjaka u Zagrebu krenuo je u 90-ima. U dvijetisućitima cajke, kurve i dileri su postali mainstream. Ako ste mislili da je to najniže sto zg-nightlife moze pasti, zajebali ste se. Svemu tome u zadnjih pet godina pridodani su ćevapi u noćnim izlascima. Da: kurve i dileri plešu na cajke, uz šampanjac i ćevape. Osjećate li miris novog vala u Hrvatskoj, to je od Cece i Severine, ćevapa i luka.”

I ok. Načelno mogu prihvatiti i shvatiti očito pretjerivanje kojim Židak dočarava svoju žal za nekim “sretnijim” ili bolje rečeno “nevinijim” vremenima u kojima su nogometni klubovi bili “narodno dobro” i u kojima su haklali “dečki iz kvarta”, nogometaši više ljudi i manje bogovi, a novac nije bio jedino i isključivo mjerilo nečije vrijednosti. Shvaćam i Babića kada s dozom gađenja priča o tom kolopletu neukusa, površnosti i kulture cumshota na kojem taj polusvijet počiva. Iako, ruku na srce da nije bilo Severine koju spominje, odnosno onog historijskog morskog snošaja, pitanje je bi li bilo Indexa. Ovakvog kao što je danas – teško.

Tako da, jednim dijelom je i u temelje tog portala utkana folk armatura.

Ali dobro.

Sve je to lijepo i krasno, meni se isto taj i takav način zabave (u mnogočemu i života) čini stranim i uglavnom gadljivim, ipak, nakon nekog vremena koje provedeš u gunđanju, konačno shvatiš da od tog tvog laprdanja nema ništa. Međutim, nije niti to najgore od svega, naprotiv, to gunđanje postaje kontraproduktivno i to na više načina.

Ljudi koji imaju ulaz u mainstream medijski prostor bi umjesto pumpanja vlastitog ega i reputacije svojim distanciranjem od nekulture cumshot folka, bolje tu svoju poziciju koristili promocijom onog protuutega na drugoj strani vage. Čast iznimkama, ali malo tko se usudi “žrtvovati” dio komercijalnog kolača zarad nekog uvjetno rečeno višeg cilja, pa se na koncu sve svede na sporadičnu razmjenu vatre bez jasnog cilja.

Konkretno, što bi bilo u komercijalnom smislu toliko nazadno i loše da recimo Index.hr otvori jedan mali prostor na svojim stranicama za uvjetno rečeno alternativnu scenu?

Da se razumijemo, uzimam u obzir distinkciju između gore citiranog osobnog stava vlasnika portala i uređivačke politike Indexa, opet ne vidim toliki bauk u tome da se na tjednoj ili mjesečnoj bazi otvori prostor za bendove, filmove ili knjige kojima se mahom bavi underground.

U najgorem slučaju, ne može škoditi ako već neće pomoći. U najboljem slučaju, postoji barem neka šansa da poneki slučajni namjernik otkrije sebi nešto novo, inspirativno i zanimljivo.

Kada spominjem kontraproduktivnost, ponajprije mislim na činjenicu da se često masa povede za onim bijelim zecom iz crnog s kopčom cilindra i krene likovati. Gomila gradi nekakav svoj gard spram neukusa pa se stekne dojam kako uistinu postoji neka bitna kritična masa, koja se međutim na terenu raspline u onom trenutku kada s laprdanja po internetu treba prijeći na djela. Jer djela, odnosno  omjer ponude i potražnje govori da srazmjerno mali broj ljudi doista pruža aktivan otpor tom općem poseljačavanju. Bio sam na popriličnom broju koncerata u kojima je bend s osobljem kluba brojčano nadjačao publiku.

Situacija u kojoj će se netko s gnušanjem ili sprdačinom dotaknuti neke folk kalašture ili popularnog u tu svrhu aduta Thompsona, neće od  njega učiniti faktor koji mijenja negativan omjer ukoliko ne postoji i ona afirmativna strana koja ako ništa u svom mikrokozmosu pokušava djelovati u suprotnom smjeru od ambisa.

Dakle, to što ćeš ti zaključiti kako je Lidija Bačić mica trofrtaljka a Ivan Zak natapirani skočimiš koji zavija plitke rime neće značiti ama baš ništa ukoliko s druge strane ne podržavaš mišlju, uhom i riječju ono što smatraš pravom vrijednošću. Jer, možda naivno, ali ja doista smatram da bi ovo društvo bilo bolje okruženje za život kada bi što više ljudi slušalo Goribor, čitalo Nikolaidisa i gledalo  europsku, južnoameričku, korejsku kinematografiju na uštrb Ivana Zaka, Louise Hay i priglupih hollywoodskih romantičnih komedija.

Ako ništa, bilo bi bolje za mene, što u sebi nosi onu egoističnu notu ali dok se služim legalnim sredstvima ne vidim u tome problem. Ta legalna sredstva, između ostalog, uključuju metode Jehovinih svjedoka. Dobro, pretjerujem, ne idem od vrata do vrata s novim albumom Ufomammuta niti isti držim  na ulazu u Importane, ali kada osjetim neokaljanu i podložnu utjecaju dušu onda “napadnem” i “šopam” u nadi da će se “primiti”.

Ako se primi, promatraš to kao dobar ulog i s dragošću gledaš kako se razvija i raste, a društvo ti se čini barem za jednu jedinku bliže nekakvom tvom idealu. Partizanska je to borba u kojoj unaprijed znaš da rat nećeš dobiti, ipak, slast koju dobivena bitka nosi, tjera te da ideš dalje.

Patetika?

Jebiga.


Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s