Zlatni delišes u demokršćanskom prednjem džepu

Bila je to demonska borba u meni, čije posljedice još osjećam, kako fizičke (probavne) tako i one na duhovnom i emocionalnom planu. U trenutku kada se moje domoljublje survalo na najnižu moguću točku uz realnu prijetnju opstanku bilo kakvog osjećaja zajedničke pripadnosti s ovim narodom, pojavila se Domoljubna koalicija i vratila poljuljanu vjeru u jednu zemlju, jedan narod, jedan cilj.

I to je najveći mogući blagoslov, donijeti nekome nadu u iskupljenje i izbavljenje iz crvenog ludila u kojem se ništa osim košmara i nemira ne nalazi. Zavodljivi sirenski zov crvenih trublji u daljini, sada je sasvim iščezao a zamijenila ga je prekrasna simfonija radosne ljubavi kojom dirigira Tomislav Karamarko, naš budući premijer!

Ponekad, u trenucima dok je još demonsko crveno ludilo vladalo mojim bićem, zaista sam imao osjećaj kako je domoljubna misao i emocija samo instrument u rukama nakaradnih i izobličenih amoralnih spodoba, koje se koriste ne baš raskošnim intelektom ovog naroda kako bi ga jahali i mamuzali do iznemoglosti. Često uvjeravanje u suprotno od strane raznih dobronamjernika nije davalo posebne rezultate, jer meni je trebao mesija a ne propovjednik, ljubavnik, a ne nijemi životni suputnik.

Tu ljubav i taj žar sam pronašao u liku i djelu Tomislava Karamarka. I mislim kako sigurno nisam jedini! Strast i gotovo pohotno domoljublje budućeg premijera je ono što raspiruje demokršćanski eros u meni.

Ponovno sam živ, krv vrije u meni, kola venama, moje biće je opet, nakon dugo vremena crvene impotencije, spremno za snošaj.

Nema vjernika do preobraćenika, nema demokršćanina do bivšeg sluge demonskog crvenog rasapa i razvrata koji je od mene napravio samo tužnu sjenu namjesto čovjeka. Pitaju se dugoselci moji dragi, gdje je nestala ona siva, ispijena prikaza koja se poput gubavca šuljala ulicama našeg grada i tko je sada ovaj rumeni i uznositi Hrvat, mladić, otac, demokršćanin s jabukom u džepu?

Ne govorim ništa, samo velikim kartonskim prstom upirem prema liku čovjeka koji simbolizira svjetlo na kraju dugog, mračnog i  hladnog tunela zaborava. To je lik našeg Tomislava Karamarka kojem sam za ovu prigodu posvetio nekoliko stihova inspiriranih njegovom ljubavi i odlučnošću, a u tijeku je osnivanje katoličkog zbora TI po uzoru na zbor MI u kojem je tokom mračnih osamdesetih pjevao sam budući premijer.

Tomislave Karamarko, tebe sanjam, često, slatko, tvoje lice, tvoje tijelo, sve je, vrelo, vrelo, vrelo.. (odnosno “hot,hot,hot” jer je u planu i engleska verzija feat. Nelly).

Povedi me u visine, razbucajmo plahte silne, tvoja želja, moja volja, nađemo se kod Vrpolja..(ovo sam malo smandrljo’ zbog rime, nađemo se zapravo u Dugom Selu).

Povedi i Vasu, da mu pokažem pupčanu terasu, dok crveni brod tone uvježbajmo mi threesome… (Ovo doduše vuče malo na pederluk, ali samo neukima, jer stari HDZovci i HČSPovci dobro znaju šta znače čuvene “trojke”).


2 misli o “Zlatni delišes u demokršćanskom prednjem džepu

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s