Gejmer?

Gejmer? Ne,ne bi ja sebe nazivao gejmerom oli ti igračem videoigara koji je sve digao na next level shit pa postao dio ogromne zajednice iza amblema na kojem stoji ukršten Razer miš i zlatni AK-47. Ja sam više što bi rekla baba moja Luca “čukator” vulgaris. Naime “čukanje” se odnosi na bjesomučno tipkanje i udaranje po joysticima, čiju svrhu baba nikako nije mogla shvatiti. Nositi duvan preko Vran planine ima smisla jer donosi vruću puru na stol oko kojeg sjede mnoga gladna usta, sjediti pred ekranom i stiskati male gumbiće – jebeno nema. Barem ne iz egzistencijalnog ugla. No dobro, video igre sam igrao najvećim dijelom tokom sada već davnih devedesetih godina prošloga stoljeća, sve je počelo sa NES (Nintendo entertainment system) konzolama i to onim “third party” koje su s početka devedesetih preplavile tržnice od Sesveta do Dugog Sela. Dakle, nije to bila Nintendo konzola (sjećam se onomad Hyper boy se jedna od takvih zvala) ali je podržavala NES naslove i ako se ne varam gomilu Sega igara.

Nintendo_Entertainment_System_Model

Originalnu Nintendo konzolu i to onu PRVU sam dobio tek krajem devedesetih i nažalost dolaskom Playstationa je poklonio nekoj rodbini koja ako ovo čita neka vrati ako boga zna. Ruku na srce, Playstation ne može vezati žnjirance NES-u, ali neću sada otvarati geek nuclear holocaust temu. Uglavnom dolaskom Playstationa nekako je i splasnula moja gejmerska karijera, doduše brzo sam i Playstation zamijenio PC-em te otkrio par hvale vrijednih naslova. Ipak, NES što zbog nostalgije što zbog nikada više doživljenog osjećaja gameplaya i strasti i užitka, NES je gospodar vremena.

Nego, lista deset najboljih igara koje sam igrao puno i volio još više i bez njih bi usrane devedesete bile daleko usranije mjesto i vrijeme za život:

RIVER CITY RANSOM

Znači “beat em up side scroller” – pa jebemti kako to može biti loše? Dakle klasik, šakama,lancima,koljenima i bokserima šalješ nepregledne horde zlikovaca u stanje šoka sve u cilju svete misije spašavanja djevojke Cyndi. Sve je tu, drčni junak, bezlični zli protivnici i uplašena djeva. Sati, dani, mjeseci.

CONTRA

Run and gun igra koja se na listi nalazi isključivo jer je to prva video igra koju sam ikada zaigrao. Prva u nizu iz Konamija u čijoj crkvi sam uskoro nakon toga postao ministrant.U suštini, Vaso Brkić rastura Krajinu i usput pravi salto. Solidno i uz činjenicu da igre nisu bile tako lako dostupne kao danas, igrano do besvjesti.

METROID

Akcijska avantura  smještena na planetu Zebes u glavnoj ulozi lik Samus Aran. Još se sjećam scene kada na završetku ove prekrasne igre glavni lik skida kacigu i otkriva kako je riječ o ni manje ni više nego – ljupkom ženskom čeljadetu. Jao pomiješanih osjećaja, sve one vratolomije i lasersko prženje raznih nemani i čudovišta Zebesa u režiji žene!?

Ipak je to bila 94-a, Đuka Čajić. Rambo. Vladimir Kočiš Zec. Kako god, što se tiče atmosfere, dizajna svijeta, igrivosti, muzike, priče – Metroidu dugo dugo nitko nije mogao prići.

FINAL FANTASY

The world is veiled in darkness…Znači, susjed, tada prognanik iz Slunja odlazi u Sesvete kupiti mojim prijateljima (iz istog ulaza u zgradi) konzolu, jednu od onih spomenutih “third party” NES izvedenica. Čovjek uzima i jednu igru na onim kaseticama koje su se odozgo ubacivale u utor nešto slično USB-ovima samo dosta veće. Igra je Final Fantasy. RPG jebeni. Prvi susret je bio blago razočaranje u tlocrtni pogled na sitnog lika koji kao da gmiže po mapi, ni traga od akcije u stilu Contre ili Double Dragona koji se tada često igrao. I dok gmižete po mapi, nasumično propadnete u zemlju i tada zapravo ulazite u “battle” prozor u kojem se borite sa svoja četiri lika (različitih klasa od fightera preko thiefa do magea) i to na poteze. Činjenica da nije bilo velikog izbora nas je natjerala da ipak polako uđemo u svijet Final Fantasya, kojeg bi u svakom drugom slučaju bez okolišanja odbacili. Ovako, sve se pretvorilo u višemjesečno tumaranje za tadašnje pojmove nepreglednim svijetom u priči koja nas je toliko obuzela da smo se čak bojali ugasiti konzolu preko noći u strahu da ne bi slučajno morali igrati sve ispočetka. Save game ili auto-save koji je postojao, očito nismo spoznali još tada. Po sjećanju, mjesecima je trajala avantura sve do posljednjeg “bossa” i završetka ove epske igre. Zanimljivo nikada nakon toga niti na jednoj dostupnoj platformi nisam zaigrao bilo koji nastavak ove franšize koja sada broji valjda 17 nastavaka.

TETRIS

Osmislio Alexey Pajitinov, prva verzija izašla 1984. godine. NES verzija koju sam obožavao je i do sada za mene najbolja verzija ove igre. Bez nakih prosera i vatrometa čisti old school gameplay. Zarazno i s jednom velikom prednošću u odnosu na ostale igre – mogao sam slušati muziku sa svoje prašnjave linije i slagati nepregledne nizove kockica. Logika, brzina i kockarska žar, tri presudna elementa koja ovu igru čine klasikom za sva vremena.

TECMO SUPER NBA BASKETBALL

Samo dva imena: Jeff Hornacek (u igri ako se ne varam Phoenix Suns) i Chris Mullin (u igri tada žalosno loš danas prvak Golden State Wariors). Da su u karijeri ubacili trećinu trica koju sam ja s njima utrpao iz “kornera” svojim iznerviranim protivnicima, danas bi se o Jordanu pričalo kao trećem najboljem u povijesti. Jedini primjerak NBA arkade ili simulacije koju sam ikada igrao duže od 10 minuta. Nezaboravni grafički prikaz opasnog zakucavanja kada se igra zaustavi na sekundu a pojavi se slika letećeg zakucivača poput liričkih sekvenci iz nijemog filma uz u ovom slučaju huk prepune dvorane. Kasnije će se možda samo Konamijeva simulacija nogometa PES približiti ovoj igri.

SUPER MARIO BROS. 3

Znam, da, igrali su se puno i prijašnji nastavci ali trojka je ostala nekako najviše u sjećanju, možda i zbog činjenice da sam je dobio uz spominjani originalni Nintendo. Ogroman svijet, rakunski rep, mogućnost vremenski ograničenog leta. Puno toga poboljšanog u odnosu na kultnu jedinicu, ujedno i posljednja igra iz franšize kojom sam se bavio.

KIRBY’S ADVENTURE

Činjenica da si mogao usisati protivnika i preuzeti njegove moći je bila – nenadjebiva. Mali debeljuškasti rozi lik u svijetu naizgled sličnom onome iz Super Maria 3. Jednostavno odlična igra.

JACKIE CHAN’S ACTION KUNG FU

Filmove mu nikada nisam vario, pa čak niti onaj u kojem po zagrebačkom Dolcu skače. Ipak igru naslovljenu po njemu sam jako volio, akcijska avantura u mnogome različita od tada popularnih “beat em up” scrollera. Nešto kao Super Mario vs. Kung Fu. Divna igra.

CASTELVANIA III: DRACULA’S CURSE

Dvorci, duhovi, vampiri, drakule…neka rana inkarnacija nelošeg Vagrant Storyja koji će se početkom dvijetisućitih pojaviti na Playstationu. Akcija s elementima RPGa, savršeni kompromis za one nemirnog duha kojima čistokrvni RPGovi piju krv na slamku.

VRIJEDI SPOMENUTI:

TEENAGE MUTANT NINJA TURTLES (sve), RIVER CITY SOCCER HOOLIGANS, MARIO BROS, LODE RUNNER, DOUBLE DRAGON II: THE REVENGE, ICE CLIMBER, DUCK HUNT, STAR TROPICS, THE LEGEND OF ZELDA, GOLDEN AXE, FINAL FIGHT i mnoge mnoge druge.

 


Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s