Klinika Denisa Kataneca – “Nikta Zorja”

denis-katanec-klinika-d-k-nikta-zorjaMislio sam započeti sa “kameleonskim manirima”, ali nekako mi se u trenutku učini to toliko izlizano i nepotrebno kada je riječ o Denisu Katanecu da sam odustao iako zapravo sada ispada da sam ipak to napisao a nisam mislio napisati, a kada nešto ne misliš napisati a ipak napišeš da si to u nekom trenutku mislio napisati onda ipak ispada da je to što nisi mislio napisati napisano!?

Wtf?

Klinika?

Nego, u vrijeme dok sam nešto “žešće” i češće drao ušima po muzici i pratio tu neku zagrebačku kakvu ali takvu scenu pa katkada i drobio o njoj putem internetskih mudroserskih alata, portala i mreža, jednom me “zapalo” da sam radio intervju s Denisom prije koncerta u Tvornici, pa sam ga potom gledao u Tvornici ispred Damira Avdića i tu se nekako rodio interes (da ne idem toliko daleko pa da kažem ljubav) prema onome što ovaj dječak da ne kažem momak radi. Nije tema, ali baš prije par dana čitam neki naslov tipa “Krešo i kisele kiše novi album fantastična kritika društva u kojem živimo bla bla bla..”, rekoh u sebi kog više boli kurac za radničku klasu i tajkune, za nepravdu, socijalnu neravnotežu, uhljebe, burzu rada, trule stropove rodilišta, bespravno izgrađene vikendice u Mikulićima, karte u jednom smjeru za Dublin!? Ali stvarno, ta kritika, ta kritika je toliko isprana, ofucana, trula, buđava, ispričana da mi se od nje povraća, meni ne treba kritika, treba mi klinika.

Klinika društva u kojem živimo. To već zvuči jebeno.

Treba mi mjesto na kojem i u kojem ću se osjećati spokojno i okružen svojim plemenskim saveznicima, Denis svojim radom oblikuje takva mjesta u koja odlutaš i koja predstavljaju svu suprotnost onoj bestijalno devastirajućoj zombi svakodnevnici i ljudima bez natruha sebe u sebi. Svi su isti. Napadni. Sebeljubni. Replike. Katanec je au contraire autentičan u svojoj tvrdoglavoj nakani da bude ispod radara, da se provlači poput sjene iza koje ostaje potpis pjesnika i specifična boja glasa tkz. “ranjeni dabar” koji mi je zapravo na prvu zvučao sasvim odbojno da bi s vremenom savršeno pristao uz čitavu pojavu i priču ovog osebujnog lika. A ovaj osebujan lik je kroz prizmu već (ne)spomenutih (ili ipak spomenutih!?) kameleonskih manira stigao do svoje ako se ne varam treće bendovske inkarnacije u obliku Klinike Denisa Kataneca nastavivši se tako na Felona i Denis Okanagan LTD. Violončelo Tene Rak, kao i vokalna podrška umnogočemu daju poseban ton i “boju” prvom dijelu ovog izdanja “U snijegu” i naslovna “Nikta Zorja” odvlače priču u smjeru melankolije i tjeskobnog ozračja čiji vrhunac dolazi numerom “Jana Ljubovta” meni lično a i osobno trenutno najdražeg dijelića ovog album na koje se nalazi ukupno šest pjesama.

Denisova klinika društa, priča o ljubavi, ranama, bolnim i onim manje bolnim iskustvima provučena kroz njegove spretne pjesničke figure, personificirana vokalom pokajnika i mučenika je nešto s čime se lako poistovjetiti i čemu se lako prepustiti ukoliko ste iole krvavi ispod kože i ne mislite kako je utjeha nešto što se kupuje, ona se upija i dobija iz najbliže nam okoline, klinike sazdane od onih do kojih nam je doista stalo.

Skini album: https://deniskatanec.bandcamp.com

 


Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s