Vaši ljubimci, naša govna

a040d4b373257a5b2ddcdc60b0ce83a009e038671b7ffe7bb0dcecb26c50c22e

Od svih mojih eksternih hard diskova najveća gužva je na onom od tristo milijardi terabajta na kojem sortiram sve iđače na kurac koje srećem u svom besmislenom i krajnje ubitačnom boravku na planeti majmuna. Posljednji u nizu osvajača vrha one stvari su vlasnici pasa. Naime u posljednje vrijeme imao sam priliku u više navrata svjedočiti nekakvom na verbalnoj razini agresivnom ispoljavanju osjećanja vodača pasa jer eto ima nas nekih koji ne dijelimo na jednaki način tu njihovu neograničenu ljubav i što figurativno što doslovno sljubljivanje njihovih i psećih balavih njuškica. Točnije, ne volim što sa djetetom ne mogu u miru prošetati ulicom, parkom, bilo kojom livadom nego se moram baviti navigiranjem sina između psećih govana. Te oni isto plaćaju poreze te nema dovoljno javnih površina namjenjenih psima te nema neznam makedonskog ajvara u Lidlu. Alo stari, samo pokupi govno u vrećicu iza svog psa. Tako jednostavno da ne može biti jednostavnije. Nemoj se praviti da se upravo Apollo 145 spušta na mjesec pa ti to odvlači pažnju dok retriver ukočen i napet kao praćka tovari govno pokraj ceste.

„Tko ne voli životinje, ne voli ni ljude!“ – uzviknu jedan.

Jebote, sad si me prozv’o. Pa tko bogtimater voli ljude? Jel ima takvih, ono volača ljudi? Kao kaktusi mu nisu nešto, ciklame tako tako, mravojedi su mu kul al ništa više od toga, vjeverice simpatične a divokoze seksi, e al ljudi..pffff ljude voli ono ne može si pomoći koliko ih voli.

Al dobro. Dakle ja ne volim pse. Ako se ljubav mjeri draganjem, maženjem, lizanjem pa u konačnici i imanjem psa. Ne volim ni mačke.Mislim, zašto bi ih pobogu i trebao voljeti odnosno iskazivati ljubav na taj način da zatočim drugo živo biće i njime gospodarim? Volim li zrak, vodu, fotosintezu, planinski vrh, rijeku? Volim vodu pa sam si jednu bocu natočio i nosim je uokolo sa sobom. Svi vi koji ne nosate vodu uokolo ne volite vodu ni ljude ni boga! Kada kažem da ne volim pse, to ne znači da im na bilo koji način želim nauditi i opstruirati koegzistenciju između njih i mene. Zapravo kada bi životinje mogle pričati na nama razumljiv način vjerujem da bi im u nekakvom prosjeku više odgovarao ovakav odnos koji ja gajim prema njima nego neki prosječni volač pasa koji u stanu od 54 kvadrata drži jadnog ćuku zatočenog i mrzovoljno ga šeta dva puta dnevno samo da bi potonji obavio osnovne fiziološke potrebe u koje uglavnom ne spada potreba za razmnožavanjem i seksualnim nagonom jer je bogec odavno pelcovan da ne bi gazdi kvario svojim cviležom mirna nedjeljna popodneva na kauču uz televizor. Ej, al to je ljubav, zar ne? Imati psa u stančiću i na povodcu to je ultimativni iskaz širokogrudne ljubavi spram jadnog i napaćenog životinjskog svijeta kojeg takvim činimo mi koji s tim životinjama uglavnom nemamo nikakvog kontakta ako se izuzme nagazno razgazni ostatak kojem često svjedočimo na javnim površinam a kojeg bi trebalo servirati gazdi za obrok da se mene pita.

„Ne, ja za svojim pesekom svaki put u vrećicu pokupim kakicu!“ – uzviknu drugi.

Dobro. Znači imamo nesvakidašnji problem. Očito nas je iz nekakve subatomske paralelne hipertenzijsko vaskularne dimenzije napao čopor fantomskih pasa koji se na našim gradskim javnim površinama  materijaliziraju isključivo putem izmeta kojeg ostavljaju iza sebe. Jer drugog objašnjenja nema pošto još nisam sreo i čuo vodača pasa koji je priznao da gleda zamišljeno u nebo praveći se blesav dok njegov ljubimac na 17 metara od ulaza u gradski vrtić tovari iz svog analnog otvora jebeno govno. I sad recimo nedajbože da mu u tom trenutku kažeš bilo što, pa to, to bi bio uragan bijesa i mržnje u smjeru tebe pesomrsca kao da nije riječ o neodgovornom vlasniku već o psu koji jadan mora kakati a ti bi mu to zabranio i naslađivao bi se gledajući kako pesek umire u mukama s unutarnjim ozljedama zbog nepražnjenja crijeva.

„Ti, pa ti si jedan zlotvor, eto što si ti!“ – nadoveže se treći.

Jebote. Pesomrzac.

Na vješala s njim!

S druge strane to što ne postoji praktički nikakva kultura vođača pasa, barem ne u ovoj kasabi od Dugog Sela, premda recimo niti u Rovinju nisam naišao na ništa bolju situaciju, to nema apsolutno nikakve veze. Naglasak se a priori stavlja na pesomrsce. Zanima me samo kakve bi reakcije bile da ja recimo na površinama gdje je (apsurda li) označeno da peseki nebi tamo trebali kakati a kakaju, da ja recimo na te javne površine ili uz cestu bacam sadržaj pelene svoga dvogodišnjeg sina, pa da vaš pesek svojom njuškicom provalja govance pa vas takav kasnije liže u toplini dnevnog boravka. Fino zare ne?

Pomodarska malograđanska palanačka bagra je u stanju često iz čiste dokonosti i osornosti vući psa na povodcu uokolo, dok istovremeno skupljanje govana vlastitog ljubimca predstavlja nešto što smatraju ponižavajućim i sramotnim. Naravno, ne treba generalizirati, postoje vlasnici pasa kojima na račun ne ide niti jedna crtica ovoga teksta. Ipak, pogledajmo drekecu u oči, previše toga je tamo u travi da bi bilo iznimka a ne pravilo. Da nije žalosno, zarazno i smrdljivo, bilo bi smiješno.


Jedna misao o “Vaši ljubimci, naša govna

  1. Cuj, dobar ti je ovaj tekst I predobar.. potpuno se slazem s napisanim. Ajme, nisam znala da je i Hrvatska zarazena s “dogpets” idiotizmom ! Da samo vidis kako je u trulim, propadajucim, perverznim…, ma poludjelim nacijama USA I UK i koje dog madness vlada, pao bi na dupe!

    Liked by 1 person

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s