Garage in July – “Sjaj u blatu”

Cover-Sjaj-u-blatu

Garage in July će teško opstati. Načelno to je poprilično defetistički početak nečega što bi primarno trebao biti tekst podrške a u manjem obimu nekakav pokušaj recenziranja njihovog recentnog EP-a simbolično nazvanog “Sjaj u blatu”. Ipak baciti se na sjaj a barem ne pokušati analizirati blato na koliko toliko objektivan način je nešto zbog čega sam i prestao pisati o glazbi kao takvoj. Ovaj bend može preživjeti samo na pozornici, u kombiju, na cesti, izlizanih potplata, znojnih košuja, natečenih jagodica, poderanih grla i koljena. Njihovo prirodno stanište nije studio niti je njihova glazba reproducirana putem zvučnika dostojanstven reprezent onoga čime je ovaj trojac nepovratno inficiran – juke jointom.

Činjenica da ih je Croatia records uzela pod svoj kišobran može zvučati kao simpatična referenca jer suštinski ta izdavačka kuća (čast pojedincima unutar nje) čini to šablonski i bez pretjerane želje da doista “preuzme brigu” o perspektivnim bendovima, nisam do sada uspio dokučiti koji je to točno benefit za same bendove. Čak štoviše imam dojam da u mnogim slučajevima ti “potpisi” djeluju kontraproduktivno jer nude naznake lažnog sjaja u kojem mnogi bendovi sagore misleći da su stigli negdje iako su zapravo ostali na mjestu.No dobro, u blatu gore navedenog sjaji želja i strast vezana za glazbu, za štovanje ritam i bluz kulta kojeg GiY smješta u stranice svojog baranjskog leksikona. U jeku novo-osmanlijske najezde real tribute, half real tribute, quarter real tribute i cover bendova svaki oblik autorskog rada je poput kapi vode u pustinji i to je ono što me nagnalo da 2015. godine posegnem za glazbom ovog benda koji se isticao upravo činjenicom da su iskakali iz svih mogućih obrazaca koju je “zdrava pamet” nalagala. Počevši od samog vokala pa preko lirike sve je imalo prizvuk nezgrapnosti koja je upravo u toj nesavršenosti bivala autentična i vrijedna pažnje.

Stvari su i na recentnom izdanju ostale iste ili barem slične jer osjeća se određena “krutost” i pokušaj “ukalupljivanja” i “normiranja” što svakako ne bi volio da preuzme primat u odnosu na The Stooges/MC5 vs. Junior Kimborough postulate srca prije pameti i strasti prije ratia. Garage in July mora biti bend od kojeg ne znaš što očekivati, “Trijem za ples” kao noseća stvar EP-a se mora transformirati u strastveni jam session a ne stati u trenutku kada se noga tek zagrijala od lupanja u prašnjavi trijem.

To je trnoviti put koji su sami izabrali kada su zazvali duhove boogie&blues praotaca.

Imate li strasti?

Kakva je krv?

Jeste li vrući ili led?

Crossroads braćo – jedan od mnogih, izaberite pravi put ili će vas prekriti blato.


Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s