Bolja prošlost

merlin_153073506_c5f5de7f-5ed4-4b37-afc4-aa41f104a012-articleLarge

Kada sam pročitao prvi puta onaj neki tekst/status ili šta već o tome kako smo se kao djeca musavi igrali vani sve dok nas mama nije zvala u kuću i nismo gledali Nickelodon 6 h dnevno i nismo ne znam jeli 7 vrsta čokolada, pomislio sam ajde ima nešto istine u tome. Kada sam pročitao drugi takav status/tekst pomislio sam da autor ovog drugog nije pročitao prvi pa ajde. Kada sam naletio na treći pomislio sam – odjebi. Nedavno sam tako imao priliku pasivno sudjelovati odnosno nazočiti krajnje plitkoj i paušalnoj lamentaciji na temu muzike i kako eto klinci nemaju pojma jer Led Zeppelini su – jebeni. Ako stavimo na stranu činjenicu da ne vjerujem ljudima koji u ranom klimaksu drkaju na Zeppeline, ono što je zapravo nevjerojatno jest ta potreba da se dokaže kako samo borba za bolju prošlost ima budućnost.

Osobno, kada promišljam o tome kroz prizmu pop kulture, svoje pop kulturne pretke ne gledam kao univerzalnu vrijednost nezasluženo zapostavljenu od strane novih naraštaja, nekako sam skloniji mišljenju kako sam nepovratno osakaćen činjenicom da su moja izvorišta niknula na Nirvani, RATM-u, Sick of it All-u, Madballu, Suicidal Tendenciesima, Body Countu (ok i GnR dok mi poznanik nije rekao da se to sluša samo istočno od Valpova)….osakaćen na način da je čitav moj kasniji razvojni put bio dobrano obilježen i usmjeren tim začecima. Stoga mi ne pada napamet trovati svoju djecu pričama kako je Nirvana bend kakvog više nikada neće biti. Jer to ne znam niti imam sposobnosti detektirati sve i da ima, jer sam jelte – osakaćen.

A što se tiče samog uvoda i priča o nama musavima u poljima suncokreta dok sunce zalazi nad Trstom. Moja dva sina od 5 i 7 godina su u dosadašnjem tijeku svojih života raznoraznim prijevoznim sredstvima uključujući i tenisice prešli kilometre koje ja vrlo vjerojatno nisam do dvadesete godine svog života.

Moja dva sina su provela više vremena do sada u aktivnoj igri sa svojim roditeljima nego što sam ja za cijeloga svog života. Ne zato jer su moji roditelji bili oholi i zli ovisnici o methu, nego iz puke činjenice da zaista nisu imali vremena. Stil života im nije davao luksuz koji ja imam.

Moja dva sina su do svoje 5 odnosno 7 godine spoznali likove iz Gospodara prstenova, Narnie, Star wars-a, Harry Pottera, Marvela, DC-a, znaju manje više za većinu svjetskih čuda, Titanic je špica, piramide su zakon, dinosauri naravno opsesija. Ja sam sa 7 godina drljao pišulinca po pijesku i po 78 put gutao “Misterije svijeta” Arthura C. Clarka i gledao izručenje Andrije Artukovića a kasnije streljanje Nicolaeua i Elene Causescu. Jebo ti GTA VI i Nickelodeon.

Mislio sam da znam sve. Sad tek vidim da nisam znao ništa.


Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s