Virvel – “Žena sa bradom, patuljak, idiot”

virvel

Treći dugosvirajući album beogradske šestorke u dvadeset godina djelovanja nosi naslov “Žena sa bradom, patuljak, idiot”, a izdanje je najavljeno kao zatvaranje jednog kreativnog kruga i okretanje nove stranice. Točno koje, ostaje čuti. Ova posljednja stranica ‘starog’ Virvela je nešto čime ćemo se baviti u pokušaju da se u tekst pretoči melankolična lakoća egzistiranja koju projicira ovaj bend.

Prije svega, žanrovsko ukrštanje mačeva valja zaključiti Salamonski, pa reći kako je glazba Virvela inteligentni pop (ne u klerikalnom smislu, iako, ako vam odgovara može i tako), moguće najzahtjevnija forma jer je pop često sve samo ne inteligentan (opet ne u klerikalnom smislu, iako, ako vam odgovara može i tako). Virvel je zapravo sve ono što je dobro i lijepo na brdovitom Balkanu.

Sve ono što je sneno, ljepljivo, slatkasto, nostalgično, umjereno, pametno, odmjereno, razborito, čudesno – sve ono što na brdovitom Balkanu predstavlja sitne oaze otpora skaradnim i agresivnim posljedicama koje proizlaze iz jednog raspalog stanja društva i (ne)svijesti naroda. Sve ono što kao skrivena poruka pokreta otpora kruži tajnim kanalima među ljudima kojima je pun kufer tereta ‘poslednjeg svedoka’ jednog vremena.

Kada smo već kod ‘poslednjeg svedoka’ to je ujedno stvar koja je potpisniku ovih redova zapela za uho i dugo se vrtjela u onim mantričkim ciklusima „nekog tamo o kome ne znam ništa a bio je na nekoj playlisti s Vizeljem, ali nema ništa s njim i lik u spotu vozi solidnu specku – benda“.

Vokal Tijane Drobac je dobrim dijelom zaslužan za kreaciju atmosfere melankolične lakoće i pop sakralnosti (opet ne u klerikalnom smislu, iako, ako vam odgovara može i tako), dok ostatak benda (dvije gitare, bubanj, bas) s naglaskom na klavijature Vladimira Ljubinkovića stvara pripadajuću muzičku podlogu koja se na momente ukršta s Bitipatibijevim shoegaze pop trenutcima sanjive sreće.

“Žena sa bradom, patuljak, idiot” donosi ukupno devet pjesama, od kojih je nekolicina svjetlo dana ugledalo prijašnjih godina u vidu singlova, stoga, ovo je solidna osobna iskaznica proteklih dvadeset godina benda koji sazrio, odrastao i zaključio jedno kreativno razdoblje s najboljim od sebe. U svetSačuvaj iskruDani uz Poslednjeg svedoka predstavljaju ponajbolje momente inteligentnog popa koje ćete imati prilike čuti ove godine, nenametljivo, pristojno, ugodno, Virvel se šulja ušnim kanalima dajući glazbi upravo terapeutsku svrhu u vidu odmaka od vremena kada je agresija prihvatljiv obrazac ponašanja.

U suštini apolitičan album koji ne može biti angažiraniji nego što jest, upravo u tom svom otporu ludilu i bestijalnosti, poput ostrva, ovakvi bendovi, ovakvi ljudi, ovakva glazba je ono najbolje što imamo. Ono najbolje što ćemo imati.

Objavljeno na Ziher.hr


Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s