Priče s one strane podbratka

7ae79a6e3def8870bda4be3341df1176_view_m

Danas ujutro, u 7:00 h digitalna Tefal vaga je pokazala 96 kg. Od 108 kg dana 31.01.2020. u nešto više od 5 mjeseci spustio sam se za 12 kg dolje. Nije nešto impozantan rezultat od 2 kg mjesečno, ali je bitan u svrhu potvrde moje mantre kako popriličan broj ljudi puno puno puno ali puno, palamudi o stvari odnosno procesu koji je u okolnostima prosječnog zdravog organizma poprilično jednostavan. Ljudi čija je struka vezana za nutricionizam i tjelesnu aktivnost bi u navedenom razdoblju apsolutno nadmašili navedeni rezultat, i ne samo to, tada bi postojali benefiti koji nisu isključivo vezani za tjelesnu težinu (poput čestih bolova u leđima ili vratu), tako da, nikada pa niti u ovom trenutku nisam niti želim stvoriti dojam kako je njihovo znanje i umijeće mlaćenje prazne slame jer eto, možeš sve sam. Opet, s druge strane, nevezano za ljude kojima je to struka, stalno, ali stalno nailazim što na pisanu što na usmenu predaju kroz koju hrabri David juriša na masnog Golijata nekom novom, super učinkovitom metodom izjedanja juhe od slanutka u 04:00 h i marendom od mrkve punjene obarenom šparogom u 9:00 h.

Nego, što sam ja radio, odnosno promijenio u ovih 5 mjeseci, počevši od 01.02.2020.?

Zapravo, ništa novo. Radio sam to već nekolicinu puta u prošlosti, a moguće da ću i u budućnosti.

Naime, kada sam se krmeljav i natekao probudio 01.02.2020. godine, pogledao sam se u ogledalo i rekao sebi: „Mihaele, ti ovo ne zaslužuješ. Moraš voljeti sebe. Ti to možeš!“. Nakon toga sam sjeo na fotelju u boravku i našao knjigu Oprah Winfrey pod guzicom. Što će reći da naravno jebeno nisam. Žderanje rafiniranog šećera, grickalica, obilni obroci u svako doba dana i minimalna tjelesna aktivnost su rezultirali konstitucijom plinske boce naopako. I nema tu neke mega drame sa patetičnim završetkom. Nema tu “voljenja sebe”, ima voljenja kratokorčnih gotovo erotskih užitaka na jeziku i nepcu koje pružaju šećeri i masnoće iz tog otrova u foliji. Nakon tih kratkih užitaka, nastupa dugačka i dugoročna praznina, osjećaj nedostatka volje, snage, ritma. Ali..

Dakle. Prvo pravilo. Apsolutno i potpuno izbacivanje svih vrsta industrijskih slatkiša uključujući i grickalice od kojih sam ja najčešće konzumirao čips. Ova promjena, nije rezultirala samo gubljenjem viška masnih naslaga nego se i opće psihofizičko stanje popravilo. Iako, da se ne lažemo, bilo je u ovih 5 mjeseci iznimki u vidu torti i kolača u maniri žene 21. Stoljeća. Napravi tortu red Oreo keksa, red napolitanki i između šlag. Al, uredu. O tome kada budem slastičarski urbi et orbi izbacio.

Drugo i posljednje pravilo jest izbjegavanje hranjenja nakon 18:00 h. I tu je dakako bilo varijacija na temu i situacija gdje ja eto prevarim sam sebe pa u 17:55 h pojedem janje s glavom natopljeno majonezom. Ali, recimo da sam se 93% vremena čvrsto držao ovog pravila.

Od tjelovježbe, tu je manje više standardnih u proteklih 20 godina života 100-ak sklekova dnevno. Uredu, ako zbrajamo samo tehnički ispravne to je nekih 80-ak. I ako uzmemo u obzir da ih radim s nogama na krevetu (takozvani – zatvorski), dođemo do nekakve brojke od 50-ak pravih sklekova. Za što je realno potrebno ne više od 10 minuta dnevno.

Što se tiče hranjenja u regularnom vremenu, dakle od cca 06:00 h do 18:00 h, tu je zaista bilo svašta. Nikakve restrikcije i pomalo kontradiktorno sabijanje lignji, ćevapa, pizza, hamburgera, pohanog, prženog, masnog, slanog + naravno neizostavno pivo, raznih vrsta i solidnih količina. Nikakav red, od tipa 5 obroka dnevno. Svega bude, od 1 obroka u 13:00 h kada se natrpam da ne mogu disati, do rijetkih koliko toliko redovnih 3 obroka (doručak, ručak, večera). Svjestan sam da bi kakav takav red u terminima i sljedovima hranjenja + kakav takav racionalni izbor namirnica znatno poboljšao rezultat, ipak, nisam spreman  za tolika odricanja odnosno za sustavno planiranje hranidbenog dijela svog života.

Nakon svega, ja i dalje na svoju visinu (185 cm) imam nekakvih 5-10 kg viška. Ali, ono što je bitno, trend je konstantno negativan i nisam doživio još odlazak u + u odnosu na posljednje vaganje. Nemam konkretan cilj, iako bi 90 kg bilo nešto na čemu bi se htio zadržati i održati. Kada se osvrnem na proteklih 5+ mjeseci, razlika od 12 kg je bila prilično jednostavan zadatak. Napose silazak sa 108 na 100 koji je protekao izuzetno brzo i efikasno jer je navedeni višak očito bio produkt čistog trpanja junk fooda i šećera u sebe.

Stoga. Ukoliko ste zdravi (iako, znam, to nije jedini faktor), izbacite grickalice i industrijski šećer. Nemojte jesti nakon 18:00 h. I uvedite bilo koji oblik 10-minutne tjelovježbe (iako i bez ovog posljednjeg stvar će raditi samo sporije). A palamuđenja i priče, te jelovnike koji izgledaju poput nacrta hadronskih sudarača čestica ostavite za one koji uslijed nedostatka jasne volje za minimalnim iskorakom prave od prežderavanja nauku. Kada sam bio na 108 kg, nisam krivio sazviježđe škorpiona zbog tog podatka, niti sam mislio da su se protiv mene urotile zle sile mljevenog mesa. Bilo je više nego jasno da je moj karakter svinjolikog vepra bio zaslužan za tusti podbradak koji se leluja podno brade uz ritam tam tam. Karakter, koji je i dalje u meni i koji će kad tad preuzeti primat.

Ali, da se može uz zaista minimalan napor – može se.


Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s