39.7

Legao sam u krevet negdje oko 22:00 h. Otprilike isto kao i svaku večer prije toga, umoran ali bez bilo kakvog osjećaja da se s mojim tijelom nešto događa. Oko 02:00 h probudila me temperatura. S tada nepunih 33 godine života, već sam bio i zaboravio što je to temperatura. Imao sam 39.7 C. Nisam mogao zaspati do svanuća. Osim temperature pojavila se i užasna glavobolja, grlobolja i obilno i bolno respiratorno slinavljenje u svakom mogućem smislu i obliku.U čekaonici svoje doktorice sam bio gotovo pola sata prije početka radnog vremena kako bi bio siguran da ću biti prvi na redu. Normalno, prije mene je ipak bila jedna starija gospođa.

Došavši na red doktorica vadi karton na kojem piše VIII D. Tada sam otprilike, u osmom razredu osnovne škole posljednji put bio kod nje zbog upale ždrijela i krajnika odnosno angine kojoj sam kao klinac bio jako sklon. Zaustio sam Sumamed u nadi kako će kao i protiv angine tri čarobne plave tablete rješiti stvar, međutim nakon nalaza krvi doktorica kaže ništa tablete, ležanje, tekućina i skidanje temperature. To se mora preležati. Nisam bio pretjerano sretan ishodom, ipak, toliko sam već bio fizički onemoćao da i nije bilo druge nego ležati. U samom početku, voltaren čepići (ne sjećam se gramaže) „na rikverc“ su djelovali otprilike 3×6 h što je omogućavalo da se nekako progura period od 24 h. To je bila maksimalna dozvoljena količina kroz period od 24 h i problemi su nastali kada se 3-4 dan period trajanja spustio s početnih 6 na 2-3 sata. Temperatura i dalje nije jenjavala čim bi voltaren otpustio 39+. S tim da je sada osim respiratornih eskapada i glavobolje stradao i probavni sustav uslijed lijeka za skidanje temperature i činjenice da apetita nije bilo nikako ili jako malo jer je između ostalog hrana još dodatno skraćivala ionako prekratke voltarenske pauze od previsoke temperature.

U bunilu nespavanja, sjećam se isprekidanog gledanja Kuma (svi nastavci) koji je išao dan za danom u kasnim noćnim satima. Mislim da sam u par navrata bio do te mjere indisponiran čitavom situacijom da je bilo pitanje hoću li početi plakati, al ono, nimalo „muški“. Sedmog dana 39+ javio sam se doktorici telefonski i rekao da sam preležavanje shvatio i privatio, međutim stvar polako izmiče kontroli sada provodim 14+ sati tokom dana pod visokom temperaturom jer su mi voltareni postali praktički neupotrebljivi. Ko instrumenti na koncertu Davida Guette. Ispisuje mi hitnu uputnicu za Fran Mihaljević gdje me odvoze s 10-ak kilograma manje i potpuno iscrpljenog na pretrage. Slikaju mi pluća. Vrte me po ordinacijama. Spominje se u par navrata „bolničko lječenje“ što je vjerojatno najviše pridonijelo „međugorskom čudu“ da me valjda tog trenutka napustila temperatura te me nakon završne provjere šalju doma na oporavak. S obzirom na nestanak povišene temperature, nakon 3-4 dana vraćam se u normalu.Dijagnoza je bila gripa. Preležao sam je u ožujku mjesecu 2013. godine. Unatoč činjenici da sam bio cijepljen. Tvrtka u kojoj sam tada radio je imala sustavna cijepljenja zaposlenika. Nikada prije a niti nakon toga nisam doživio nešto slično. Zapravo, od tada pa do današnjeg dana nisam imao niti blago povišenu temperaturu. Uvjeren sam da niti jedna osoba narušenog zdravlja ili poznije životne dobi ne bi preživjela navedenih 7 dana.

Koja je poanta ove „ispovijesti“? Ne znam.

Vjerojatno želim umanjiti značaj recentne pandemije na principu neusporedivog individualnog doživljaja te tako neposredno postati suučesnik u nečijem ubojstvu.


3 misli o “39.7

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s